Sanske Po¹te |
- Sanski Most 79260 Banjaluèka 2 - Fajtovci 79264 Fajtovci bb - Tomina 79265 Tomina bb - D. Kamengrad 79266 Donji Kamengrad 68 - Lu¹ci Palanka 79267 Cvije Kukolja 1 - Stari Majdan 79268 Trg Amira ®iliæa |
Zadnja Posjeta |
» Slatka Tajna se logira(la)o prije 252 dana 1 sat 9 min 18 sek |
» sanjanka17 se logira(la)o prije 433 dana 10 min 29 sek |
» Almin se logira(la)o prije 443 dana 7 min 32 sek |
» DannyHD se logira(la)o prije 693 dana 20 sati 36 min 18 sek |
» Racky se logira(la)o prije 876 dana 2 sata 44 min 24 sek |
» emo se logira(la)o prije 1323 dana 3 sati 55 min 55 sek |
» Kljuc se logira(la)o prije 1367 dana 5 sati 17 min 25 sek |
» Masinski se logira(la)o prije 1559 dana 9 sati 38 min 44 sek |
» Plasticni se logira(la)o prije 1754 dana 1 sat 25 min 4 sek |
» Danny71 se logira(la)o prije 1843 dana 8 sati 56 min 36 sek |
|
Promjeni Izgled |
|
Dobrovoljne donacije |
Ako ¾elite pomoæi da budemo jo¹ bolji, bujrum. Veliko HVALA!
Jednom
Mjeseèno
|
|
|
 |
 |
 |
|
 |
|
|
BAJKA I SAN
|
Autor: SaBiNa  |
Opis: Ka¾u da bajka dolazi iz sna, ili da potièe sa istog mesta sa kojeg se san javlja. Ali svi koji smo u snu bili, znamo, san nije slobodan, u snu se ne dogaða sve ¹to ¾elimo. Zato je bajka tu, da ispomogne san, da ga dopuni i dovr¹i. Ono ¹to se u snu prekida, nastavlja se u bajci, u prièi. Ima mnogo ljudi, pa i dece, koji malo sanjaju, ili ne pamte svoje snove, ili u snu nemaju ma¹te; ni¹ta im zanimljivo ne pada na pamet. Njima poma¾e bajka, i onaj ko je smi¹lja. U stvari, retko se sanja ne¹to nalik na bajku. U snu, izlazimo u neki prostor gde bi trebalo da se pojavi ne¹to èudesno, neobièno, neoèekivano, ne¹to ¹to nam je nekad neko prièao. Ali to ostaje negde ispod ili iznad sna, priviri neka blistava kapa ili èudotvorna ruka, pojuri nas neka utvara, i to je sve. ©ta se stvarno dogodilo s nama, ispirièaæe nam neko ko to zna, s neke druge strane, iz nekog drugog pamæenja, isprièaæe nam onaj ko zna bajke. A takvih nema mnogo. Iako se bajke zovu narodne, i u narodima se prièaju, oni koji zaista umeju da donesu bajku, malobrojni su. Oni koji poznaju bajke, obièno kriju svoja imena. Oni su na ratnoj nozi sa tajnama. Zbog toga i sebe dr¾e u tajni i preæutkuju svoje ime. Ali to ne znaèi da sede u mraku, ili da u ime mraka govore. Oni borave u svetlosti, u svetlostima ¾elje i slutnje, i nekog drevnog seæanja, koje izlazi na svetlost dana, nevino, kao da se ni¹ta nije desilo od èukun-vremena dedina, do danas. Bajkina prièa ne krije da ne¹to izmi¹lja, a izmi¹ljanje nije istina. Kad se veæ izmi¹lja treba onda mnogo izmi¹ljati, a to nije lako. Treba da ma¹ta lièi na samu sebe, a niko ne zna kakva je zapravo ma¹ta. Zato je stalno otkrivamo, u prièama. Na kraju èitanja bajki, vidimo: iz mnogog izmi¹ljanja, rodila se neka istina. ®ivot se ¾ivi iz dana u dan, svakodnevno. Stvarnost je postala svakodneva. Ali i to ¹to svakodnevno vidimo kao stvarnost, ima svoja nalièja, svoja skrivena lica. Bajke su lepo nalièje stvarnosti. by Jasmin |
Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 October 2005 - Totalno Èaptera: 0 - Kompletirano: Da |
|
|
crven
|
Autor: n  |
Opis: Prazno |
Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 03 July 2007 - Totalno Èaptera: 0 - Kompletirano: Da |
|
|
djevojka u kovcego
|
Autor: SaBiNa  |
Opis: Bila jednom jedna siroma¹na starica i imala sina. Kad je sin narastao, ona mu rece: "Sine, mi smo siroma¹ni Ijudi; sad kada si narastao, mora¹ se ogledati za nekim poslom da bismo mogli ¾ivjeti; ja te vi¹e ne mogu hraniti." Sin je uvidio da mu majka ima pravo i rece joj: "Majcice, ja ti nisam za te¾ak posao, ali pi¹imo mom kumu, trgovcu u Smirni, da me uzme u nauk; tako cu moci dobro ¾ivjeti, New Page 2 a i tebi slati ¹to ti ustreba." Tako napi¹u kumu, a ovaj se od sveg srca slo¾i da primi mladica. Majka mu sa¹ije odijela i po¹alje ga brodom u Smirnu. Kum ga prijazno prihvati i namjesti u svom ducanu; a kako nije bio o¾enjen, davao mu je novaca, a mladic je kupovao i kuhao jelo. Jednog dana sjedeci na vratima ducana, ugleda nekog nosaca koji je nosio kovceg i vikao: "Prodajem ovaj kovceg; tko ga kupi pokajat ce se, a tko ga ne kupi, takoder ce se pokajati." Mladic pomisli: "©to li hoce taj covjek? ©to je to s tim kovcegom? Uzet cu ga"; i upita nosaca: "Po¹to daje¹ kovceg?" Ovaj odgovori: "Za pet stotina pijastara." Upravo je toliko novaca mladic malo po malo u¹tedio od svoje place; dade novac nosacu i dobije kovceg; stavi ga bez znanja svoga kuma u jedan ugao ducana. Sutradan je bila nedjelja i mladic krene u kupovinu. Tada ode u crkvu i pomisli: "Kad se vratim iz crkve, priredit cu jelo." Vrativ¹i se iz crkve kuci nade jelo gotovo i to tako priredeno da ga ni najbolji kuhar ne bi mogao tako napraviti i on rece sam sebi: "Gle, kum je sam priredio jelo dok mene nije bilo." Cim je kum do¹ao, naprave stol i sjednu za rucak. Kad je kum vidio dobro jelo, rece Konstantinu - tako se zvao mladic: - "Kladim se, sine, da danas ni kralj nema tako dobar rucak. Postao si naj- bolji kuhar u zemlji." A mladic pomisli: "Aha, kum je sam priredio rucak, a sada me zadirkuje", pocrveni malo i za¹uti. Narednog je dana opet kupovao, ovaj put ribe; ostavi ih kod kuce i pode u ducan; cim bude podne, doci ce i skuhat ce ih, pomisli. Kad je dovr¹io svoje poslove vrati se kuci i nade ribe vec skuhane i to tako dobro da je cijelo susjedstvo mirisalo. "Aha",pomisli, "opet je kum obavio moj posao". Kum dode, sjede za rucak koji mu je tako prijao da se nije mogao dovoljno nahvaliti mladica. Vidjev¹i da se kum pravi kao da ni¹ta ne zna pocne mladic sumnjati. Drugog dana krene opet u kupovinu i donese robu kuci. Ali umjesto da ode u ducan sakrije se u ormar. Tada vidje kako iz kovcega izlazi djevojka, tako lijepa da je cijela kuca zablistala od njezine Ijepote. Djevojka opasa pregacu i pocne kuhati. Mladic bija¹e toliko opcaran njezinim izgledom da se nije mogao suzdr¾ati. Izade tiho iz ormara i rece: "Jesi li ti, ovako kako ovdje stoji¹, andeo ili covjek?" Ona odgovori: "Ne boj se, covjek sam! Kad sam do¹la u ovu zemlju vidjela sam te i zaljubila se u tebe jer si tako lijep. Ja sam kci egipatskog kralja. Jednog dana kad sam bila na ljetovanju u Smirni ugledala sam te i zavoljela. Kad sam se vratila svom ocu u Egipat, on me htjede udati. Ali buduci da sam ja voljela tebe i znala da me moj otac nikad ne bi dao za tebe, rekla sam mu: Ne ¾elim se udati. - On se razljutio i naredio jednom od svojih Ijudi da me strpa u kovceg i potajno proda daleko od Egipta. Ali ja sam rekla covjeku neka me donese u Smirnu i proda tebi. Sada cemo pricekati da vidimo ¹to ce moj otac uciniti jer on nema drugog djeteta." Kad je Konstantin saznao da je djevojka kraljevna, baci joj se pred noge. Ali ga ona digne i poljubi i oni se potajno vjenca¹e a da kum nije ni¹ta saznao. Drugog dana ode Konstantin na neki brod i rece kapetanu: "Povjerit cu ti jedan kovceg; cuvaj ga kao zjenicu oka i odnesi ga mojoj majci." Tako mu dade kovceg, a kapetan ga odnese Konstantinovoj majci zajedno s pismom u kojem je ovaj pisao da je u kovcegu njegova ¾ena. Majka je ljubezno primi i veoma zavoli. Jednog se dana pred staricinom kucom pojavi neki ®idov i kad ugleda lijepu djevojku, obuze ga isku¹enje da je dobije. Primjeti da je iza¹la na vrata i ponudi joj robu na prodaju; ali djevojka ugledav¹i ga ude u kucu. ®idov je sad dolazio dan za danom da je vidi; ona se skriva; on je slao ljude da s njom govore, ali ih je ona odbijala. Tada se ®idov razljuti i napi¹e pismo Konstantinu: "Tvoja ¾ena pu¹ta bez znanja tvoje majke sve mlade mu¹karce u kucu i pokvarena je ¾ena." Kad je Konstantin to procitao tako se razbjesnio da je odmah oti¹ao iz Smirne i otputovao svojoj majci. Djevojka ga je ugledala s prozora, brzo si¹la, otvorila vrata i poljubila ga. Kad je Konstantin ugledao svoju ¾enu tako se razljutio da je nije ni pitao je li istina ono ¹to mu ®idov bija¹e pisao, vec je zgrabi i baci u rijeku koja je protjecala pokraj kuce. Tada ude u kucu k svojoj majci. Ova mu isprica ¹to je ®idov sve cinio da dode do ¾ene. I rece mu da se njegova ¾ena samo podrugivala ®idovu. Tada Konstantinu dode da oduzme sebi ¾ivot. Pode do rijeke i namjesti Ijude da gledaju da li mu se ¾ena utopila; ali je nigdje nisu otkrili. Tada se Konstantin okrene i pojuri kao lud u daljinu. Kad je djevojka pala u vodu, ribari su bili bacili mre¾e. Izvuko¹e je polumrtvu i zamota¹e u jedan ogrtac. Prode jedan Turcin i upita ribare imaju li ribe. Oni odgovore da nisu ulovili ni¹ta osim jedne ¾ene. Kad je Turcin vidio ¾enu, osvojila mu je srce i on je kupi od ribara za pedeset tisuca pijastara. Kad se osvijestila ugleda pokraj sebe Turcina; tada se sjeti ¹to je pretrpjela i rece Turcinu: "©to ce¹ uciniti sa mnom? Ako me uzme¹, a ugleda me neki drugi koji je jaci od tebe, uzet ce me on. Ali zna¹ li ¹ta cemo uciniti? Daj mi svoju odjecu i presvuci cu se u mu¹karca da me nitko ne prepozna kao ¾enu." On pristane, ona uzme njegovu odjecu, stane iza jednog grma i presvuce se. Tamo je stajao Turcinov konj. Presvukav¹i se, popne se na konja i odjuri. Turcin primijeti da je dugo nema i pode da pogleda. Ali je ne nade. Tada i on jad- nik ode odatle, k tome jo¹ polugol i bez konja. Ona je jahala iz sata u sat od brda do brda dok nije usred noci, ni ne znajuci stigla u Egipat, zemlju kojom je vladao njezin otac. Buduci da su vrata glavnog grada bila zatvorena, a padali su snijeg i ki¹a, djevojka se sru¹ila pred gradskim vratima. Tih je dana u Egiptu umro kralj, a kako nije ostavio nasljednika skupi¹e se ministri i izasla¹e ljude da tra¾e kraljevu kcer koja se izgubila, kako je kralj neistinito rekao. Tra¾ili su nekoliko dana, ali je nisu na¹li, a kako je zemlja trebala kralja, reko¹e: "Buduci da nema djeteta od kraljeve krvi, treba u ovoj stra¹noj noci punoj snijega i zime u kojoj bi svak tko le¾i vani morao poginuti izabrati za kralja onoga koga se najprije nade izvan vrata glavnog grada." Drugog dana vidje djevojka koja je bila obucena kao mu¹karac, promrzla i ni o cemu ni¹ta nije slutila, kako se vrata otvaraju i izlaze dvanaestorica. Ona se popne na konja i stane na stranu da ih propusti. Ali kada su dvanaest ministra ugledali lijepoga mladica, padnu mu pred noge, dovedu ga u dvorac i postave za kralja. Kako je djevojka bila mudra i nitko je nije prepoznao kao ¾enu vladala je kraljevinom tako dobro da su je svi voljeli kao dragog boga. Bila je tako omiljena kod naroda da su postavili nje- zinu sliku kraj svih izvora u zemlji da bi je vidjeli svi koji dolaze crpsti vodu. Tada djevojka potajno naredi svojim ljudima da paze na svakoga tko dolazi po vodu. Ako primijete nekog tko uzdi¹e cim vidi njezinu sliku, nega ga uhvate, dovedu u dvorac i stave pod stra¾u. Jednog dana dode ®idov koji bija¹e pisao pismo njezinom mu¾u i kad mu pogled pade na sliku, uzdahnu. Kad su to spazili kraljevi ljudi, uhvate ga i dovedu u dvorac. Drugog dana dodo¹e ribari, i oni uzdahnu¹e kad su vidjeli sliku, pa i njih dovedo¹e u dvorac. Tada prode nakon nekoliko dana Turcin, te i njega uhvate kad je uzdahnuo. Kad je opet pro¹lo nekoliko dana, prode njezin mu¾, i kad ugleda sliku, usklikne: "Ah, kako joj je slicna! Oh, za¹to sam je izgubio?", pocne plakati i zapomagati i tako i njega odvedo¹e u dvorac. Kad je djevojka vidjela da su svi, koje je ¾eljela imati, na okupu, zapovjedi da se ministri sakupe, a ona ce im objaviti presudu koju donese. Svi se dakle okupe, a ona je kao kralj sjedila u sredini. Tada naredi da se dovedu svi koji su bili uhvaceni i zapovjedi da nitko ne smije govoriti dok mu ona to ne dozvoli. Tada kralj zapoce i rece: "®idove, za¹to si uzdahnuo kad si ugledao sliku kraj izvora? Pazi, ne la¾i, inace cu ti odmah dati odsjeci glavu." ®idov odgovori: "Sta da ti ka¾em, kralju; prepoznao sam da slika pred- stavlja jednu ¾enu." Tada isprica kako je napisao pismo jer ga djevojka nije htjela uzeti za mu¾a. Kad je zavr¹io ona mu rece: "Dobro, rekao si istinu, sjedi na stranu." Tad htjede njezin mu¾ navaliti na ®idova cuv¹i iz njegovih usta kako je potvorio njegovu ¾enu; ali mu kralj rece: "Ostani po strani i ne mici se, inace ce¹ se lo¹e provesti." Mu¾ se tada povuce. Tada kralj upita ribare: "©to je bilo vama da ste tako uzdisali?" A oni odgovori¹e: "Mi smo tu ¾enu ulovili u mre¾u i prodali je nekom Turcinu." - "A ti", rece kralj Turcinu, "¹ta je bilo tebi?" "Ja sam" odgovori on "onaj koji je tu ¾enu kupio, ali mi je ona pobjegla i ostavila me, prije nego ¹to sam je pravo vidio, bez odijela i konja." Tada se ministri zamisle, pogledaju kralja, ali im on dade znak neka se ne micu. Tada rece svom mu¾u: "A ti, za¹to si ti uzdahnuo?" - "O, jadan ja", odgovori on sa suzama u ocima, "ja sam bio njezin mu¾, a sada je za mene izgubljena." - "Ne", rece ona, "nisi je izgubio. Priicekajte malo, odmah cu se vratiti." Ona izade, presvuce se u ¾enske haljine ¹to ih je imala kad je bila kod svog mu¾a i vrati se tako natrag. Kad su je ugledali, svi su ¹irom otvorili oci, ministri su prepoznali kraljevu kcer, mu¾ svoju ¾enu, a ostali djevojku.Najprije joj pride mu¾, padne joj pred noge i zamoli je da mu oprosti. Ona ga podigne, poljubi i posjedne pokraj sebe. Ribarima dade novaca, Turcinu njegovo vlasni¹tvo, a ®idovu, koga su ministri htjeli objesiti, oprosti, ali mu nalo¾i da u roku od dvadeset i cetiri sata napusti njezino kraljevstvo. Sada glasnik objavi da je kraljevna pronadena. Slavilo se veliko slavlje; Konstantin postade kralj i pili su i jeli sve do dana¹njeg dana. by Jasmin |
Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 October 2005 - Totalno Èaptera: 0 - Kompletirano: Da |
|
|
dobra seva
|
Autor: SaBiNa  |
Opis: ®ivio jednoc neki siromah. Imao samo jednu njivicu koju je zasijao prosom. Raslo proso, ponaraslo, bubrilo, nabubrilo i napunilo se zrnjem. A kad je dozrelo, naviknu¹e se vrapci i ¹eve da dolijecu na tu njivu, jer nigdje naokolo nije bilo druge njive s prosom. Kad je siromah razabrao da mu nece ostati prosa, pocne paziti na njivu i tjerati pticice. A one bi odletjele s jednog kraja na drugi i opet se spustile. Siromah se nade u cudu i izjada se svojoj ¾eni. New Page 2 U svakom zlu ima i dobro - odvrati mirno ¾ena. Ali siromah nije mogao spavati od brige. Sutradan ode rano na njivu i pocne vikati i lupati o neki lim pla¹eci pticice. Tako danas, sutra tako. Napokon odluci uhvatiti pticicu i svezati je na kolac usred njive kao pla¹ilo ostalima. Uvreba jednu ¹evu i poklopi je kapom. - Ej, jesi li mi napokon pala u ruke, prokleta ptico! Sto da sad ucinim? Da te zakoljem ili da ti otkinem glavu? - Ne ubij me, dobri covjece - progovori ¹eva Ijudskim glasom. - Ako me pusti¹ ¾ivu i zdravu, dat cu ti ¹to god za¾eli¹. - ©to mi ti mo¾e¹ dati? - zapita zacudeni seljak. - Ni sama nema¹ drugo do malo perja na plecima. - Odnesi me k onoj kru¹ci na bre¾uljku, pa ce¹ vidjeti ¹to ti mogu dati - odvrati ¹eva. Seljak joj ne povjeruje, ali ipak pode do kru¹ke ne ispu¹tajuci ¹evu iz ruke. - Sad reci ¹to ce¹ mi dati, ako te pustim? - zapita. - Vidi¹ li onaj prutic pod kru¹kom? - rece ¹eva. - Njim udari o tlo, i on ce ti dati sve ¹to za¾eli¹. Siromah uzme prutic i zamisli se: ¹to da za¾eli? "Za¾elit cu kruha i sira, samo da vidim ¹to ce biti" - pomisli, i udariv¹i pruticem o zemlju, rece: - Pruticu, daj mi kruha i sira! U isti se tren pred njim pojavi topla pita i svje¾ sir umotan u bijeli rubac. Seljak se zbuni, ne vjerujuci ocima. Pusti ¹evu, najede se do sita, i ponese kuci cudnovati prutic. Ispripovjedi ¾eni sve od pocetka do kraja, ali ona mu ne htjede vjerovati. Tad on udari pruticem o tlo i rece: - Pruticu, ¾elim pecenu koko¹ i crveno vince! Cim je izustio ove rijeci, na stolu se pojavi pecena koko¹ i boca crvena rujnog vina. ®ena se obraduje i rece mu¾u: - Mu¾u, omrzlo mi je ¾ivjeti u bijedi, ¾elim lijepu kucu. Seljak udari pruticem o tlo i rece: - Pruticu, ¾elim lijepu kucu. U isti tren nestade kolibice i na njenu se mjestu stvori golema kuca s velikim prozorima. - Sad nam je dobro s tim pruticem, mu¾u - obraduje se ¾ena. - ®ivjet cemo carski, imat cemo ¹to god za¾elimo. - Hajde da pozovemo cara u goste, neka ljudi prsnu od zavisti - rece seljak. - Ne uznosi se, mu¾u, to ne valja - poku¹a ga umiriti ¾ena. Ali on je ne htjede poslu¹ati. - ©uti i slucaj ¹to ka¾em! - vikne seljak. - Sad cu udaritt pruticem i kazati mu neka nam u dom dovede cara. Udari pruticem o tlo i rece: - Pruticu, dovedi mi cara u goste! U isti cas netko pokuca na vrata i car ude u sobu. - Za¹to me zovete? - zapita ljutito pogledav¹i seljaka i njegovu ¾enu. - Pozvali smo te u goste, cestiti care - nasmije¹i se ¾ena. - Sjedni da te pogostimo ¹to nam je dao Gospodin. Uzmi, mu¾u, prutic i zatra¾i najbogatija jela, jela ¹to ih jede samo car. Seljak udari pruticem o tlo i na stolu se pojave razlicita jela: pecene guske i pilici, razliciti kolaci, vino, i ¹to li sve ne. Ugledav¹i car sve to zbuni se. "Eh, kad bih mogao ukrasti taj prutic, na zemlji ne bi bilo sretnijeg covjeka od mene" - pomisli. I jeduci i pijuci mislio je samo o tom - kako da seljaku ukrade prutic. Po¹to se bogato nahrani¹e i porazgovara¹e, car ode u svoju palacu. Zapovjedi slugama neka mu nacine ba¹ onakav prutic kakav je seljakov. Car udari njime o tlo, za¾eliv¹i mramorni bunar u svom dvoru, ali uzalud - ni¹ta se ne dogodi. Sutradan sakrije ispod odjece svoj prutic i ode seljaku u goste. Seljak doceka cara, bogato ga pogosti i popije vi¹e nego ¹to mu je glava mogla podnijeti. Car je to i cekao. Izvuce ispod odjece la¾ni prutic, stavi ga kraj seljaka, a seljakov prutic sakrije u odjeci Onda radosno ode i odmah se pohvali pred caricom kako je nad mudrio seljaka ukrav¹i mu cudotvorni prutic. Sutradan ujutro seljak udari pruticem o tlo, ali uzalud. Udari po drugi put, pa po treci put - opet ni¹ta. Tad se dosjeti ¹to se zbilo, pa zajauce: - Oh, ¾eno, car mi je ukrao prutic. Sto cemo sad bez njega - Nisam li ti kazala neka se ne plete¹ s carem, mu¾u, za¹to me nisi poslu¹ao? Vidi¹ li ¹to se zbilo? Nije mu bilo dosta ¹to smo ga docekali i bogato pogostili, vec nam je jo¹ ukrao i prutic. Bicu sretna, ako ti ne ucini jo¹ kakvu vecu pakost. Seljak ode k caru po svoj prutic. Car ga srdito doceka, cak ga ne pusti ni preko praga. Doznav¹i ¹to seljak hoce, vikne od sve glasa: - Pocastio sam te i do¹ao ti u goste, a ti me naziva¹ kradljivcem! Hej, momci! Uhvatite ovog prostaka i udarite mu stotinu udaraca po golom, pa neka se samo usudi da me ponovo nazove kradljivcem! Careve sluge uhvate seljaka, udare mu stotinu udaraca i izbace ga na cestu. Le¾ao seljak i jaukao, ali nitko mu se ne usudi pomoc: jer su se svi bojali cara. Napokon seljak ustane i polagano se, polagano odvuce prema svome domu. Putem mu padne na um da se izjada ¹evi. Ode pod kru¹ku. ©eva mu se spusti na rame. - ©to je, dobri covjece? - zapita. - Zbila se velika nesreca - izjada se seljak. - Jucer mi je car bio u gostima i ukrao mi prutic ¹to si mi ga dala. Danas je kad sam do¹ao k njemu po prutic, zapovjedio slugama neka me udare stotinu batina po golom... jedva se dovukoh dovle. Molim te, milopojna ¹evo, daj mi drugi onakav prutic da se ne moram ponovo boriti s bijedom. - Imala sam samo jedan prutic, i zato ti ne mogu dati drugi - odgovori ¹eva. - Ali ne brini se, dobri covjece, pomoci cu ti Vidi¹ li na kru¹ci onaj ¾eljezni topuz? Cim njime udari¹ o tlo pojavit ce se tri Arapina-junaka. ©to im god zapovjedi¹, odmah ce izvr¹iti. Po¹to zavr¹e posao, ponovo udari topuzom o tlo i on ce nestati. Seljak se obraduje, uzme topuz i ravno k caru. Cim ga car ugleda, stra¹no se razljuti i zapovjedi slugama neka ga uhvate ponovo rnu odmjere stotinu udaraca po golom. Ali seljak udari topuzom o tlo i odmah iskoce iz nevidjelice tri Arapina-junaka te raspr¹e sluge. Car, ugledav¹i Arape, upla¹i se i nagne u bijeg, ali ga oni u dva skoka stignu pocnu mlatiti po plecima. Car se jo¹ jace presta¹i i stane moliti seljaka: - Jao, brate, ka¾i ovim Arapima neka me ostave na ¾ivotu, vratit cu ti prutic. - Aha - nasmije se seljak. - Malo prije si zapovjedio neka mi sluge udare stotinu batina, a sad me naziva¹ bratom. Daj brzo prutic i ne usudi se vi¹e krasti, jer ce biti zlo po tebe. Seljak uzme prutic, udari topuzom o tlo i Arapi se sakriju. Onda ode veseo i zadovoljan kuci.
by Jasmin |
Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 October 2005 - Totalno Èaptera: 0 - Kompletirano: Da |
|
|
Jedna predivna prica
|
Autor: SaBiNa  |
Opis: Ipak DOSADA je u tom neobicnom drustvu stalno zivjela. Ikad je vec treci put zjevnula,ludost je, luda kao i uvijek, predlozila:''hajdemo se igrati skrive!" SPLETKA je znacajno podigla obrvu a ZNATIZELJA je, u nemogucnosti da se zadrzi upitala:kakva je to igra?'' To je igra u kojoj ja pokrijem oci i brojim do tisucu, dok se vi sakrijete. A kad izbrojim krecem u potragu. Koji prvi bude pronadzen zauzece moje mjesto. Mjesto u sljedecoj igri objasnila je LUDOST. ODUSEVLJENJE je poletno zaskakutalo, dok se RADOST, gotovo neuspjesno, trudila uveriti SUMNJU, koja nikom ne vjeruje u igri. NO bilo ih je jos nekoliko koji se nisu htjeli igrati.... ISTINA se pitala zasto bi se ona krila kada ce je i onako na kraju pronaci. OHOLOST je drzala da je igra glupa(a zapravo ju je ljutilo sto zamisao nije bila njena). KUKAVICLUK nije htio riskirati.''jedan..dva..tri..pocela je brojati LUDOST. LJENOST se sakrila iza prvog kamena na putu, VJERNOST je potrazila zaklon na nebu,a ZAVIST je cucnula u sjenu USPJEHA, koji se vlastitom snagom popeo na vrh stabla. VELIKODUSNOST se gotovo nije uspjela sakriti jer joj je svakako mjesto koje je pronasla izgledalo prekrasno za nekoga od njezinih prijatelja. Kristalno jezero prepustila je LJEPOTI, hlad drveta SRAMEZLJIVOSTI. Mekocu leptirova leta ustupila je OSJECAJNOSTI, kretanje vjetrova SLOBODI a sebi ...? Ipak na kraju se i ona sklonila, i to u zraku sunca. SEBICNOST je, sto se naravno moglo i ocekivat, nasla naj udobnije mjesto na svjetu, idealno samo za nju. LAZ se sakrila na dnu okeana, a zapravo je bila iza duge. STRAST i POZUDA su se zajedno sakrili u jedan vulkan, a ZABORAV...zaboravio je gdje se uopce sakrio, ali nije bitno. Kad je LUDOST dosla do broja devesto devedeset i devet, LJUBAV nije jos bila pronasla niti jedno mjesto za sebe, jer joj se svako cinilo zauzeto. Tada je ugledala prekrasan ruzicnjak i zavukla se medzu crvene ruze. Kada je LUDOST izbrojala do tisucu i pocela traziti, prvo je, naravno nasla LJENOST koja je bila iza naj blizeg kamena. Potom je cula VJERNOST kako na nebu razgovara s BOGOM. STRAST I POZUDU osjetila je u podrhtavanju uznemirenog vulkana, a ZAVIST je pronasla cim je ugledala USPJEH. SEBICNOST nije morala ni traziti jer se sama otkrila bjezeci iz svog skrovista.Trazeci dalje LUDOST je dosla do kristalnog jezera i odma otkrila LJEPOTU. SUMNJU je vidjela kako sjedi na jednom kamenu, otkrivsi se sama kako nebi nikom morala govoriti gde se skrivala. Doskora su svi bili pronadzeni, DAROVITOST je cucala u svjezoj mirisnoj travi, TJESKOBA u tamnoj spilji.L AZ ih je sviju uvjerila da je bila na dnu okeana(a virila je iza duge)ZABORAV je vec zaboravio da se neceg uopce igrao. LUDOST nikako nije mogla pronaci LJUBAV. Trazila je po cjelom svjetu, iza svakog stabla, grma, cvijeta, na dnu svakog potoka i na vrh svake planine, a kad je vec odustala pogled joj zastade na prekrasnom ruzicnjaku, uzela je stap i pocela razmicati ruze. Odjednom je zacula bolan vrisak, trnje se zabolo LJUBAVI u oci i silno je ozlijedilo. LUDOST nije znala sta bi od jada ispricavala se molila plakal, da joj dopusti iskupljenje a onda se sjetila.... Obecala je LJUBAVI da ce do kraja zivota ostati sa njom. I tako:odkad se igra skrivanja igrala prvi put na zemlji, LJUBAV je slijepa a LUDOST joj je vjerna prijateljica.. by Jasmin |
Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 October 2005 - Totalno Èaptera: 0 - Kompletirano: Da |
|
|
maksim rilski
|
Autor: SaBiNa  |
Opis: U davno vrijeme ¾ivio je u Kijevu knez. A kraj Kijeva je bio zmaj. Svake godine slali su tom zmaju danak: ili mladoga momka ili djevojku. Doðe tako red na kne¾evu kæerku. Nema ¹ta - slali graðani pa mora i knez da po¹alje. I preda knez svoju kæerku zmaju za danak. New Page 3 A kæerka bija¹e tako dobra i tako lijepa da se to ni iskazati ne mo¾e. Zavoli je zmaj. Jednom se poène ona zmaju umiljavati i upita ga: - Ima li - reèe - na svijetu takav èovjek koji bi te svladao? - Ima - reèe zmaj - u Kijevu, kraj Dnjepra. Kad nalo¾i peæ u kuæi, dim se èak do neba di¾e, a kad ide na Dnjepar da ko¾e moèi (on je ko¾ar), ne nosi jednu nego dvanaest najednom. Nabreknu one od vode na Djepru, a ja se uhvatim za njih - a on i ne osjeti: kad povuèe, umalo ¹to i mene s ko¾ama na obalu ne izvuèe. Eto, samo se toga èovjeka ja bojim. Kneginja stade razmi¹ljati o tom: kako da kuæi poruku po¹alje i kako da se izbavi i ocu doðe. A ona nije imala ni ¾ive du¹e kraj sebe osim jednoga golupka. Othranila ga je jo¹ za sretnih dana kad je u Kijevu ¾ivjela. Mislila je tako, mislila, pa napisa ocu: "Tako i tako - veli - kod vas, oèe, u Kijevu ima èovjek koji se zove Kiril, a nadimak mu je Ko¾ar. Po¹aljite starce i zamolite ga ne bi li htio da se sa zmajem bori i mene jadnicu iz ropstva izbavi. Molite ga, roðeni oèe moj, i rijeèima i darovima da se ne bi uvrijedio zbog kakve neuètive rijeèi. A za njega i za vas uvijek æu se bogu moliti." Napi¹e ona tako, prive¾e to pisamce golubu pod krilo i ispusti ga kroz prozor. Golub uzleti pod oblake i doleti kuæi na kne¾evo dvori¹te. A djeca trèala sama po dvori¹tu pa ugledala goluba. - Tajo, tajo - vièu - gledaj, doletio golub od sestrice! Knez se najprije obraduje, a zatim se zamisli i rastu¾i. "Da nije prokleta nakaza ubila moje dijete?" Zatim domami goluba i ugleda pisamce ispod krila. Uzme ga i èita: kæerka pi¹e - veli - tako i tako. Onda on br¾e bolje sazove starje¹ine: - Ima li takav èovjek koji se zove Kiril Ko¾ar? - Ima, kne¾e, ¾ivi kraj Dnjepra. - Kako bismo k njemu do¹li, a da se ne uvrijedi i da poslu¹a? Dogovorili se oni i ovako i onako pa poslali k njemu najstarije Ijude. Do¹li oni do kuæe, od¹krinuli vrata u strahu i stra¹no se upla¹ili. Vide: sjedi Ko¾ar sam na podu okrenut leðima prema njima i gnjeèi rukama dvanaest ko¾a. Vidi se samo kako se nji¹e njegova bijela brada. Onda se jedan od poslanika naka¹lja: "Khe!" Ko¾ar se prestra¹i, a dvanaest ko¾a samo "trr, trr"! Okrete se ko¾ar, a oni mu se do pasa poklone: "Tako i tako, vele: poslao nas k tebi knez s molbom." A on ih i ne gleda i ne slu¹a: razljuti se ¹to je zbog njih dvanaest ko¾a iskidao. A oni ga opet poce¹e moliti i zaklinjati i pado¹e na koljena... A on ni slu¹ati neæe. Molili ga, molili, pa oti¹li oborene glave. ©to da se radi? Knez tuguje, a ¾ale i sve starje¹ine. - A ne bismo li sada poslali mlaðe? Posla¹e mlaðe - ni oni ni¹ta ne opravi¹e. Ko¾ar ¹uti i du¹e kao da i ne govore njemu. Tako se razljutio zbog onih ko¾a! A knez se dosjeti pa po¹alje k njemu malu djecu. Kad oni stigo¹e, pa kad ga poèe¹e moliti, pa kad kleko¹e i zaplaka¹e! Sad ni sam Ko¾ar ne izdr¾a, nego zaplaka i reèe: - No dobro, uèinit æu vam za volju! I poðe knezu: - Dajte mi - reèe - dvanaest baèava smole i dvanaest vozova konoplje. Omota se konopljom, nasmoli se dobro smolom, uzme maè u kom ima dobrih sto oka i poðe zmaju. - ©to si ti, Kirile, do¹ao da se bije¹ ili da se miri¹? - Ta kakvo smirenje! Do¹ao sam da se bijem s tobom, nakazo prokleta. - I tako se stanu biti - sve zemlja tutnji. Kad se zmaj zaleti i uhvati zubima Kirila, otkine mu komad smole. Opet se zaleti i uhvati ga pa i¹èupa naramak konoplje. A ovaj kad sna¾nim maèem opali zmaja, odmah ga sabije u zemlju. A zmaj gori kao vatra, vruæe mu je, pa dok otrèi na Dnjepar da se napije i malèice ohladi, Ko¾ar se brzo omota konopljom i nasmoli smolom. , Iskoèi iz vode prokleta nakaza, nasrne na Ko¾ara, a on ga samo zvizne maèem! Opet nasrne, a on ga samo maèem zviz! zviz! da sve odjekuje. Tukli se, tukli, dim se vije, iskre vrcaju. Zagrijao Kiril zmaja kao kovaè leme¹ na nakovnju: samo krèi i krklja prokletnik, a pod njim sve zemlja stenje. Narod stoji po brdima ni ¾iv ni mrtav, zgrèio ruke pa èeka ¹to æe biti! A zmaj odjednom -u-u-uh! Zemlja se potresla. A narod samo pljesnu rukama: - Evala, Ko¾aru! Ko¾ar tako ubio zmaja, oslobodio kneginju i dao je knezu. A knez ne zna kako da mu zahvali. Od toga vremena prozva se mjesto gdje je Kiril ¾ivio Ko¾ari. by Jasmin |
Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 October 2005 - Totalno Èaptera: 0 - Kompletirano: Da |
|
|
Princeza na zrnu graska
|
Autor: SaBiNa  |
Opis: Bio jednom princ koji je ¾elio da se o¾eni princezom,ali istinski pravom princezom. Samo,kako da zna koja je zaista prava?Naredi svojim slugama da mu u jedan veliki kovèeg spakuju najljep¹u odjeæu i obuæu.Spakova¹e sluge svilene ko¹ulje,zlaæane prsluke,predivne ¹e¹ire,lahke èizmice i druge stvari potrebne za dug put.Roditelji mu po¾elje¹e sreæu nadajuæi se brzom povratku.Princ u zlatnim koèijama krenu na dug i neizvjestan put.Preputovao je èitavu kraljevinu,susreo mnoge preljepe i ljupke grofice i kneginje,predivne princeze,ali nikako nije bio siguran da su prave.I tako se vratio svojim roditeljima,pokunjen i sam."Sreo sam,majko,mnoge princeze.Dvoumio sam se jer nisam znao koja je prava,ona o kojoj ja sanjam",odgovori tu¾ni princ. Jedne noæi bilo je u¾asno nevrijeme.Munje su parale nebo a tutnjava gromova nadjaèavala je ¹um ki¹e koja je padala kao iz kabla.Neko pokuca na vrata.Kad otvori¹e,pred vratima je stajala djevojka.Voda joj se slijevela niz kosu i odjeæu,cvokotala je od hladnoæe.Uvedo¹e je u dvorac.Trebala joj je odmah topla kupka.Izgledala je èarobno.Princ posla dvorjanina da je pozove na veèeru.Princeza ubrzo sti¾e.Princ,kad je ugleda, odmah se zaljubi,na prvi pogled.Osjeto je veliku sreæu i od sveg srca za¾elio da je ona zaista prava princeza.Pitao se kako da to provjeri.Nije ni slutio kako o tome razmi¹lja i njegova majka kraljica,koja im dade znak da princezu zadr¾e.Kraljica je ¾eljela da njen sin o¾eni pravu princezu.Znala je kako mo¾e prepoznati pravu princezu.Uzela je zrno gra¹ka i oti¹la u gostinjsku sobu.Stavila je zrno na krevet,a preko njega poredala du¹eke i posteljinu. Ujutro doðe kraljica, da vidi kako je proba uspjela. "Dobro jutro",reèe ona."Kako si spavala,moje dijete?""Nisam èitavu noæ oka sklopila",¾alila se princeza,"neznam sta je bilo u tom krevetu ali me svu noæ ¾uljalo."Kraljica bija¹e prezadovoljna.Toliko nje¾na,mogla je biti samo prava princeza!Ali kako tek bija¹e sretan mladi princ,odmah je zaprosio i princeza rado pristade.Pripremili su najljep¹u i naj bogatiju svadbu.®ivjeli su dugo i sretno,a zrno gra¹ka i danas se,u maloj sehari od crvenog pli¹a èuva u muzeju,ko nevjeruje neka tamo ode i uvjeri se sam." |
Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 October 2005 - Totalno Èaptera: 0 - Kompletirano: Da |
|
|
Veseli Obucar
|
Autor: SaBiNa  |
Opis: Car koji je vladao u svom gradu zazeli da vidi i upozna kako zive ljudi u njegovoj carevini, pa jedne veceri se odjenu u obicno odijelo specificno za to vrijeme i podje svojim gradom. Zasatajao je pod prozorima mnogih kuca, ali nije zapazio nesto neobicno. Neko je brojao dnevni pazar, neko se svadjao sa porodicom, a neko opet naglas molio Boga za srecom. Onda car pod jednim prozorom zacuje smijeh. Zastade i oslusnu bolje. Iz kuce je dopirao smijeh odajuci veselu atmosferu unutra. Zacudi se car da neko ima zadovoljan i veseo u njegovom gradu, pa pokuca na vrata da upozna domacina. Covjek ga ljubazno primi i ponudi onim cime je raspolagao vec u kuci. Tako car dozna da je doticni obucar i da ne zivi nekim najboljim zivotom. Sve sto bi u toku dana zaradio, potrosio bi na sebe, zenu i djecu. Tako su svi bili zadovoljni i svaku vece se obucar veselio sa svojom porodicom ne misleci na tezak zivot oko sebe. Car se zahvali na gostoprimstvu za tu vece i vrati u svoj carski dvorac. Sutradan je gradjane docekalo iznenadjenje. Po carevoj naredbi toga dana su sve trgovine i zanatske radnje morale biti zatvorene. Ljudi su taj dan isli ulicom i u sebi proklinjali cara pitajuci se odakle mu takva glupa ideja da padne na pamet. Te veceri se car opet obuce u obicno odijelo i podje obucarevoj kuci. ''Da vidimo je li sada veseo kao sinoc'' razmisljao je on. Ali je i tada zacuo veseo zamor iz obucareve kuce bas kao i prethodne veceri. Zacudjen i pomalo uzrujan sto je opet sve isto, zakuca car opet na vrata. Obucar ga opet radosno primi i pocasti jelom i picem. ''Kako si uspio zaraditi za ovo danas'' upita car ''ako se ne varam, danas su sve radnje morale biti zatvorene''. ''Neka je proklet nas car'' rece obucar ''zbog njegovog ludog naredjenja umalo da ne uspijem nahraniti porodicu danas''. ''Pa kako si se snasao?'' zapita opet car. ''Lako'' veselo uzvrati obucar ''nekome bih nacijepao gomilu drva, nekome donio vode, a nekome okopao bastu i tako se zaradilo za danasnji dan''. I jos su tako malo veselo cavrljali dok se car opet nije zahvalio i otisao. Narednog jutra jos prije nego je obucar uspio otvoriti radnju dodjose carevi ljudi do njega i povedose ga sa sobom. Postavise ga da cuva carske odaje opasavsi ga macem. Tako je obucar cijeli dan prestojao tu sa macem, a navece ga poslase kuci rekavsi mu da i iduci dan mora biti na istom mjestu rano ujutru. Tako jadni obucar ode kuci umoran i gladan. Te veceri car opet izidje u uobicajenu setnju i odmah se zaputi obucarevoj kuci. Zanimalo ga je na kakvo ce raspolozenje naici kod njega ove noci. Zato se ne malo iznenadi kad opet iz kuce zacu poznati smijeh i veseo zamor kao i proteklih veceri. Car udje u kucu, a domacin ga primi najsrdacnije do sada. Car vidje bogatu trpezu na stolu kojoj se odmah pridruzi pohvalivsi gazdu. ''Izgleda da si danas odlicno zaradio u svojoj radnji za ovu obilnu veceru''. Obucar se veselo nasmija, pa mu isprica kako uopste nije ni otvorio radnju tog dana. ''Dali mi da cuvam carske prostorije citav dan i onda poslali kuci bez ijedne pare u dzepu'' pozali se obucar ''Jos mi nalozise da i sutra dodjem''. ''Pa kako si dosao do ovako bogate vecere danas'' upita car. Domacin se opet nasmija, pa rece kako je prodao mac koji su mu dali za dobre pare i kako mu je jos preostalo od toga. ''Pa kako ces sutra bez maca na strazu kod cara'' toboze zabrinuto upita car, obucar se tada veselo obrati zeni. ''Donesi mi moj rucni rad da pokazem prijatelju''. Zena mu tada donese mac od drveta. ''Evo sa ovim cu sutra na strazu'' rece i opet se nasmija od srca. ''Drska je kao sto vidis prava, a ostali drveni dio se i ne moze vidjeti kad ga metnem u korice''. Nasmija se car i pohvali obucara kako je zaista dosjetljiv covjek, a ovome je to bas prijalo. Kasnije se car oprosti i ode kuci. Narednog dana je obucar opet cuvao careve odaje. Oko podneva se iz prostorije zacuo ostar glas:''Strazar!Dolazi ovamo.'' Obucar udje i vidje cara s krunom na glavi kako sjedi u prijestolju. Lice mu je bilo dobrim dijelom zaklonjeno njegovom odorom tako da nije mogao uopste prepoznati svog vecernjeg gosta. Ispred cara je klecao njegov riznicar sav preplasen dok su ostale sluge nijemo posmatrali sta ce biti. ''Ovaj riznicar je iznevjerio moje povjerenje'' rece car obucaru ''ukrao je 1000 zlatnika iz moje kase. Zelim da mu ovog trena odsijeces glavu''. Jadni blagajnik je zapomagao uvjeravajuci cara da su svi zlatnici na broju, ali car ga nije slusao. '' Hocu da ga smjesta kaznis'' opet rece car obucaru strazaru ''odsijeci mu glavu''. Jadni obucar se nasao u gadnoj nevolji sada. Pokusa se izvuci, pa rece. ''Svijetli care, nije li kazna smrcu preostra za njega. Zar se ne biste smilovali i zatvorili ga u tamnicu da robija''. Ali je car bio neumoljiv.''Ne, onaj ko mene pokrade zasluzuje samo smrt. Sijeci mu glavu ako neces da i tvoja leti sa ramena''.Obucar se grdno uplasi ovih rijeci. Nije brinuo za riznicara koji se vec bio pomirio sa sudbinom. Samo bi dobio laksi udarac drvenim macem po vratu i nista vise. Brinuo je kako da sebe izvuce iz bezazlene situacije. Sad se radilo o njegovoj glavi. Zato dize glavu i rasiri ruke, pa glasno poce moliti:''O, blagi Boze ucini po pravdi u ovom nezeljenom casu. Ako ovaj covjek nije uopste kriv, onda ucini da se metal pretvori u drvo. Njega spasi od smrti, a mene od ubistva''. Tako izgovori i isuka drveni mac u koji svi pogledase u cudu ne vjerujuci svojim ocima. Onda se car nasmija grohotom i otkri lice:''Pa tebi covjek zaista nikako ne moze stati u kraj sa tvojom veselom naravi''. Onda dobro nagradi obucara i posla ga kuci da nastavi svoj obucarski posao i veseli zivot u kuci sa svojom porodicom." by Jasmin |
Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 October 2005 - Totalno Èaptera: 0 - Kompletirano: Da |
|
|
|
 |
 |
 |
|
|