|
Sanske Po¹te |
|
- Sanski Most
79260 Banjaluèka 2
- Fajtovci
79264 Fajtovci bb
- Tomina
79265 Tomina bb
- D. Kamengrad
79266 Donji Kamengrad 68
- Lu¹ci Palanka
79267 Cvije Kukolja 1
- Stari Majdan
79268 Trg Amira ®iliæa |
|
Zadnja Posjeta |
» sanjanka17
se logira(la)o prije 135 dana 6 sati 16 min 46 sek |
» Almin
se logira(la)o prije 145 dana 6 sati 13 min 49 sek |
» DannyHD
se logira(la)o prije 396 dana 3 sati 42 min 35 sek |
» Racky
se logira(la)o prije 578 dana 9 sati 50 min 41 sek |
» emo
se logira(la)o prije 1025 dana 11 sati 2 min 12 sek |
» Kljuc
se logira(la)o prije 1069 dana 12 sati 23 min 42 sek |
» Slatka Tajna
se logira(la)o prije 1162 dana 1 sat 36 min 26 sek |
» Masinski
se logira(la)o prije 1261 dana 15 sati 45 min 1 sek |
» Plasticni
se logira(la)o prije 1456 dana 8 sati 31 min 21 sek |
» Danny71
se logira(la)o prije 1545 dana 15 sati 2 min 53 sek |
|
|
Promjeni Izgled |
|
|
Dobrovoljne donacije |
|
Ako ¾elite pomoæi da budemo jo¹ bolji, bujrum. Veliko HVALA!
Jednom
Mjeseno
|
|
|
 |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
LJUBAV SA KRILIMA
|
Autor: SaBiNa  |
| Opis: Nevjerojatno! Ja bi mogla da pi¹em samo o njemu, o jedinoj mojoj ljubavi, ma koliko ona bila nesigurna, ali znam, da veæ dugo, on je moja sjenka, moja misao svakida¹nja, moja bol i moja istina. Dok sam okretala njegov broj, ruka mi se tresla, drhtala sam poput pruta i i¹èekivala njegov mili glas, koji nisam dugo æula; konaèno se javi, a ja sam uspjela jedva pribrano reæi: ja sam, samo da ti èujem glas! - kako si? - reèe on, - mrtvo i bez ¾ivota - odgovorila sam i poèela plakati... - ne, plaèi, molim te, mora¹ da misli¹ na sebe... nastavili smo na¹u ljubavnu romansu, slatko zabranjeno voæe... preko telefona...a ja nisam prestajala plakati, jednostavno suze su same padale... Veæ dugo nismo skupa, ma koliko se trudim da ga potisnem iz svoje lude glave, u meni je ne¹to jaèe od svega, od svih trezvenih odluka, od svih pametnih odluka...mislim da otrov u mojim venama teæe...otrov, ljubavni napitak, koji kola mojim venama i ne mogu ga se rije¹iti, ..otrovana sam od ljubavi jednog èovjeka, koji je zauvijek u¹ao u moj ¾ivot! Kako priznati sebi da je neèemu kraj, kad ni on ne ¾eli priznati sebi a ni meni da je kraj...kako zaboraviti njegove tople usne ¹to ih i u snu osjeæam...¹to se sva mokra probudim i shvatim da je san...a kao da je kri¹om do¹ao u moj san poput èarolije... Kolika je samo moja zelja da ga dotaknem, grlim i ljubim, ..jaka i spontana...iskrena i vjeèna...umrijeti bi mogla sa smije¹kom jer sam prvi put pravo voljela! Ali, znam da je gotovo, znam da nema izlaza i znam da ne smijem pogrije¹iti, jer bi ga zauvijek izgubila, zauvijek bi samo sanjala i èeznula za njim... Ako volim njegov dodir, njegovu prièu, poljubac i zagrljaj, pogled sa toplim osmjehom, ¹ta da pomislim, nego da je to ljubav sa krilima... Sad ga ima sad ga nema...èekati mi preostaje samo i da ga volim, jer voljeti njega samo ja znam i on to zna...uvjerena sam da to ¾eli, da traje vjeèno ali zabranjeno... Kako se osloboditi tog Bo¾jeg roba, ¹to me voljeti zna? ¹to prihvatih tu tajnu ljubav uz sve uslove vjernosti, davanja i odricanja...kako? I suze mi ludo padaju, dok prièam sa tim ubogim, ranjivim stvorom, ¹to u njegovom glasu spoznah slabost, onu slatku slabost mu¹karca koji, pati, koji voli...koji mi reèe da me usprkos svemu voli...OH, ¾ivote moj, radosti moja, snove moj stvarni, ¹to te nazvah, ja se ne pokajah...samo sam htjela æuti te dvije rijeè -VOLIM TE- |
|
Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
BIO SI I OSTAO
|
| Autor: SaBiNa |
| Opis: Ljubavi moja ,kad sam te prvi put ugledala osetila sam tu ljubav o kojoj su svi do tada prièali - Ljubav na prvi pogled. Ja u ljubav do tada nisam verovala, za mene je i sama reè ljubav bila ne¹to nedosti¾no, daleko i strano. Ljubav prema tebi me je na najbolje promenila, postala sam mnogo veselija osoba, poèela sam da gledam samo svetliju stranu ¾ivota. Nisam mogla a ni htela skriti svoju zaljubljenost koju su svi poèeli tada da primeæuju - moj danoæni sjaj u ocima, sme¹ak na licu govorio je vi¹e od reèi. Oseæala sam da mi je "svet u rukama", i da na tren mogu "dodirnuti zvezde"... Samo jedan pogled tvojih "veselih" nebesko plavih oèiju "obarao me sa nogu". ®ivela sam za, a i od tih pogleda... Tvoja najveæa mana moj anðele bila je sto si bio najveæi ¾enskaro¹ u gradu". Zbog ponosa, dru¹tva, nisi htio, a ni mogao da poka¾e¹ svoja oseæanja (za koja sam ja znala i oseæala da su prava i iskrena) prema meni. I samo si me povreðivao. Izlazio si sa mnogim devojkama, iako nisi ni¹ta oseæao prema njima. Time si sebe uni¹tavao, patio si u sebi, a to si zbog dru¹tva skrivao i potiskivao u sebe. Ja sam to znala, a opet sam se i dalje nadala da æe¹ me jednom nazvati i reæi "Dosta mi je da zbog glupog ponosa, dru¹tva i svega, polako gubim i izgubim Tebe - Jedinu vrednu osobu u svome ¾ivotu. ®ivela sam a i danas ¾ivim za tvoj poziv koji æe mi znam doneti sreæu i mir u moj ¾ivot. Iako slaba, nada i dalje tinja u mome srcu i ne dopu¹ta mi da izgubim veru u Dragog Boga, veru u ljubav, veru u nas... i ja se i dalje nadam da æe¹ shvatiti da si Moj ¾ivot, moja sreæa a i moj bol...,i da te niko nikad neæe voleti kao ¹to te volim i voleæu do smrti Ja. |
|
Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
SMEÐA DJEVOJÈICA
|
| Autor: SaBiNa |
| Opis: Sjedila je sama na klupici jedne ¹kole. Oèi su joj bile vla¾ne, a na èelu se oèitavale bore tuge, tu¾ne stvarnosti. Njegov lik je lebdio pred njegovim oèima. Nasmijano biæe bez bola, bez tuge, kao u snu... Okrenula je prvu stranicu dnevnika s ¾eljom da barem u mislima bude s njim, u njegovom toplom zagrljaju... Bilo je veæ kraj ljeta kad su poèeli izlaziti. I¹li su u istu ¹kolu samo je on bio godinu dana stariji. Kad je poèela nova ¹kolska godina bili su stalno zajedno i nestrpljivo su èekali zvona. Sve je tao brzo prolazilo... Okrenula je treæu stranicu dnevnika gdje je pisalo: "NOVA GODINA 31.12" Sklopila je dnevnik. Te veèeri trebao je doæi. Minute su prolazile, ali on se nije pojavio. Uskoro je bilo pola deset. Digla se sa klupice, na kojoj je sjedila. Polazeæi kuæi, èula je njegov glas, obja¹njenja, isprike, suze, smijeh i poljupce. Sve je opet bilo u redu, sve je zaboravila u njegovom zagrljaju, iako je znala da la¾e... Nije htjela pokvariti Novu Godinu!!! Uskoro su poèeli ljetni dani. tiho je rekao "Htio bih ti ne¹to reæi" Znam, ne treba¹ mi ni¹ta reæi!!! Ostat æemo prijatelji! Iako je boljela ta rijeè. Dugo bi u noæi plakala, a kad bi ujutro ustala jastuk bi bio mokar od suza... Bio je raspust. U razgovoru s prijateljicama bi ga zaboravila, al èim bi razgovor prestao, tko zna po koji put bi okrenula svoju posljednju stranicu dnevnika koji bi je vraèao u stvarnost!!! Opet je poèela ¹kola. Vi¹e nije bilo one Ane koja bi nasmijavala cijeli razred, postala je povuèena, zatvorena.... Nije bilo onih smeðih oèiju koje su otkrivale nemir i veselje. Ana se ponosila, al nije vidjela kada bi joj netko rekao da je djevojèica. Ponekad bi joj bilo drago kad bi bila u njegovom dru¹tvu. Jednog dana svi su se skupili u hodniku. Tamo je bio i njegov razred. Anin najbolji frend slavio je roðendan. Dobacivao je Ani: "Ana, ¹to je s onom smeðom djevojèicom, zar je umrla??? Gdje su one vesele smeðe oèi???" Ona mu je pri¹la, nje¾no ga zagrlila i rekla: "Nikad nemoj zaboraviti onu smeðu djevojèicu, koja je umrla...!!!" Odmaknula se da bi mu i drugi èestitali, a onda je ugledala njega... Nervozno je gasio cigaretu, a kad bi podigao glavu, pogledi bi im se sreli. Frend joj je dobacio lutkicu koja joj je ispala iz ruke. Ana je napravila korak nazad... Bio je to posljednji korak ¾ivota. Pred njom je bila nepomièna dubina smrti, svi su vrisnuli vidjev¹i je kako pada niz stepenice, a ona nije èula nijedan jauk, nijedan jecaj... Krv joj je oblila lice. Ana - Ana - èulo se jecanje prijateljica... Osjetila je da joj je netko podigao glavu... Otvorila je oèi i ugledala njega... Nije mogla zadr¾ati suze... Tiho mu je ¹apnula "ZBOGOM" i krenula u potpuno nepoznati svijet... Onaj dan kad je bila sahrana, ki¹a je neprestano i neumorno lijevala.. Duga kolona mladiæa i djevojaka, i¹lo je za kovèegom |
|
Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
Mislim da je ljubav...
|
| Autor: SaBiNa |
| Opis: Koliko vas je igralo igru? Koliko vas se je trudilo dobiti ne¹to za ¹to zna¹ da ne mo¾e¹ imati? Koliko puta ste zbog toga patili? I uvijek ponovo.. Uvijek iz poèetka... Uvijek ista igra... Znam jednog anðela, sa osmjehom koji sobu obasja. Sa oèima ¹to sjaje sreæom, sa glasom kao pjesmom neke daleke ptice.. ¹to te vuèe da ju slu¹a¹, gleda¹, ¾eli¹ dotaknuti.. Barem na trenutak.. Pomirisati njenu ko¾u, osjetiti njenu kosu pod svojim prstima. Barem na trenutak zaustaviti sve, da vrijeme ne ode, da ostane tu, kad ju gledam i sve dublje tonem i gubim se u njenom pogledu.. Pogledu koji gleda njega. Njemu pru¾a ljubav, a meni bol. Njenom osmjehu ¹to me gu¹i, ¹to me ubija, malo po malo. Jedan za drugim.. ¾elim je zagrliti, ¾elim je poljubiti.. Ali znam da ne mogu, da je ne mogu imati.. I za¹to patim, pitam se? Za¹to budalu od sebe radim. za¹to ne prestanem i odustanem..? Za¹to? Za¹to?! Zato jer znam gdje to ide. Zato jer znam gdje æe to zavr¹iti. Zato jer je to jaèe od mene. Ne mogu si pomoæi, da ju ne gledam - a znam da mogu. Da ju ne nasmijem - a znam da mogu. Da ju ne usreæim - a znam da mogu. Prepotentan ka¾ete... Mo¾da... A mo¾da sam i samo malo zaljubljen pa ne vidim istinu ¹to se skriva iza svakog njenog pogleda, svake njene rijeèi, njenog osmjeha. Ka¾u da ljubav ne poznaje granice.... nije istina.. ljubav jako dobro zna svoju granicu. Ona se nalazi tamo gdje on voli nju a ona njega ne.. I ni¹ta to promijeniti ne mo¾e A kada to zna¹.. Za¹to se i dalje trudi¹? Za¹to se muèi¹? Za¹to pati¹? Za¹to? Za¹to?! Zato jer ¾eli¹ da postavi¹ smije¹ak na njeno lice. Da vidi¹ sjaj u njenim ocima. Da vidi¹ te predivne bijele zube kako izviru svaki put kad se nasmije. Da zna¹ da si za to ti zaslu¾an. Da u¾iva¹ sa svakom njenom rijeèju, svakim pogledom, pokretom njenog tijela. Graciozna, kao neka Diva krenula je prema meni, srce mi je preskoèilo udarac, zastalo na trenutak. nije znalo kuda da krene, da iskoèi van i padne njoj pred noge ili da ostane tu gdje je i da kuca i dalje. Zastalo je i pomislilo samo na jednu stvar. "Da mi je svaki dan ovako!".. bez misli i daha, bez zraka i snage da se protivim Da mi ju je svaki dan vidjeti.. Njene oèi ¹to sjaje, njen osmjeh ¹to se ¹iri, njenu kosu ¹to treperi na laganom povjetarcu.. dok stoji tu predamnom.... Da mi ju je svaki dan vidjeti Sretnu i nasmije¹enu, bez brige na ovome svijetu. Bez tuge ¹to ponekad izvire iz njenog pogleda.. Mada ona misli da to nitko ne vidi... Vidim du¹o.. Vidim.. Vidim da nisi sretna kao ¹to zaslu¾uje¹. Vidim da duboko u sebi pati¹, makar neæe¹ to nikome priznati.. niti sebi... a kamoli drugima.. Da mi ju je svaki dan vidjeti... |
|
Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
Tamo gdje ljubav poèinje
|
| Autor: SaBiNa |
| Opis: Jeste li ikada èuli onu mitolo¹ku prièu o ljubavi? Ja sam je davno èula i otada je postala moja vodilja kroz ¾ivot. Nedavno me prijateljica podsjetila na nju... Prièa ka¾e da je Bog na poèetku, kad je stvarao èovjeka, stvorio samo du¹u, a ne i tijelo. Ali to mu se èinilo prejednostavnim pa je jednog dana du¹u podijelio na dva dijela. Jedan dio stavio je u mu¹ko tijelo, a drugi u ¾ensko. Pustio ih je i dao im zadatak da se tra¾e po svijetu. Za nagradu im je dao da osjete da su se na¹li, ako se uopæe pronaðu... Pitate li se sada kakva je ovo prièa ili je li ovo jedna od onih dosadnih hrpa papira koje osim onome tko ih pi¹e, nikome ni¹ta ne znaèe? Oduvijek sam sanjala da æu jednog dana napisati prekrasnu prièu o iskrenoj ljubavi, o tome kako je ona sna¾na i jaka, kako je jaèa od svega i ni¹ta je ne mo¾e pobijediti. To je bio jedan san. Znate li da se snovi nekada i ostvare? Nisam trebala pisati prièu, smi¹ljati likove, nisam trebala ni¹ta os m ¾ivjeti je. ®ivot ju je napisao za mene. I sada ju prièam vama jer ne ¾elim da na tako lijepu prièu padne pra¹ina i da ju proguta zaborav. ®elim da je svi znaju i da prepoznaju dio sebe u njoj! Isprièat æu vam prièu o jednoj ljubavi. Isprièat æu prièu kako sam sretnica i kako sam na¹la svoju drugu polovicu du¹e, Isprièat æu prièu o èovjeku mog ¾ivota, Isprièat æu prièu o ljubavi koju mi je dao, kako me je osvajao dio po dio poput neke utvrde i kako je polako, ali sigurno zavladao mojim srcem... Isprièat æu vam prièu mog ¾ivota... Svi hvale tehnologiju, njen napredak i sve ono ¹to nam omoguæuje – izmeðu ostalog, povezuje najudaljenije... Pitate se kakve veze ima kompjuter sa mitolo¹kom prièom o ljubavi...? Budite strpljivi... i vjerujte mi kad vam ka¾em da je on jedan od glavnih likova ove prièe. Bilo mi je 17 godina kada sam dobila svoj prvi kompjuter. Sjeæam se kako sam bila opèinjena tim èudom tehnologije koje se smjestilo u mojoj sobi i ubrzo mi postalo najbolji prijatelj. Dan za danom, dolasci iz ¹kole i istra¾ivanje te sprave... Tipke, klikovi na menije, toliko tajni u njemu koje su èekale da budu otkrivene... Sama u ti¹ini sobe upoznavala sam se s njim. Jo¹ i danas ne znam ni polovinu onoga ¹to on nudi... Normalno da je Internet nezaobilazan i da mora doæi u kompletu s kompjuterom. Najzanimljiviji mi je bio chat. Prièa¹ s ljudima iz cijelog svijeta, razmjenjuje¹ misli, ideje; mo¾da naðe¹ nove prijatelje. I te je veèeri Dinna u¹la na chat. Hrpa pozdrava, bok, haj, ciao... i da hoæe¹ ne mo¾e¹ zapamtit tko je tko, a ako te tra¾e mail, uzme¹ njihov i ka¾e¹ da æe¹ se javiti samo kako bi ih skinuo s vrata... Jedne veèeri uleti mi na private tako jedan «ave»... tako zaèuðujuæi pozdrav. Nitko me nikad u ¾ivotu nije tako pozdravio, a nikad vjerojatno i neæe... ®ao mi je ¹to odmah nisam osjetila posebnost tog ave, tako da se ne sjeæam tijeka razgovora. Sjeæam se samo da mi je u kasnijim razgovorima rekao kako sam bila otresita i ne osobito raspolo¾ena za razgovor. Onaj dio, kojeg se kroz maglu sjeæam, bio je kada je rekao kako sam sigurno ovan u horoskopu... Da nije pogodio vjerojatno me, osim onog ave, ni¹ta ne bi podsjeæalo na njega. Na kraju, kao nitko drugi, nije tra¾io ni broj mobitela, ni mail, rekao je samo kako æe me naæi... Mislila sam: svakako, naæi æe me... nikad ga vi¹e neæu èuti... Ali ipak me jednog dana na¹ao jo¹ jedan ave... To je bio Igor. Neka mi oprosti ¹to se ne sjeæam svih na¹ih prièa s chatova, ali ¹to sam ja znala? Zar smo mogli znati? Razmijenili smo mail adrese... Pisali smo si... Na novogodi¹nje jutro koje je bilo jedno od gorih, njegov mail nacrtao mi je osmjeh na licu i prvu misao da je on netko tko me razumije. To je bila jedna od gorih Novih godina... Kad se sjetim, zar je bilo i dobrih? Sve sam ih doèekala sama, daleko od svih, a ipak pored svih. Tog novogodi¹njeg jutra probudila sam se bijesna... Bijesna i ljuta na ¾ivot ¹to mi nije dao niti jednog pravog prijatelja. Svi oko mene su bili prijatelji, jer Dinnu je bilo dobro imati za prijateljicu. Ona je uvijek spremna pomoæi, a nikad ni¹ta ne tra¾i... Zaista, spremna sam uèiniti sve za ljude oko sebe, i ne tra¾im ni¹ta zauzvrat. Èak ni zahvalu. Sve ¹to sam uvijek tra¾ila i trebala od njih bio je trenutak razumijevanja, trenutak prijateljstva... To mi nikada nitko nije bio pru¾io. Bolje reèeno, nikada nikome nije bilo stalo. A ¹to je Dinna mogla uèiniti? Toliko se stvari oko nje de¹avalo, a za koje nikada nije bila kriva. Te su je stvari uvukle u njen svijet, svijet daleko od svih, svijet u kojem nije postojao nitko osim jedne osobe koja je trebala doæi jednog dana, koja je mogla razumjeti, koja je uvijek bila uz nju... Ponekad bih sjedila u sobi i pitala se ima li smisla oèekivati da æe mi ¾ivot dati tu osobu, ako mi je veæ tada skinuo osmjeh s lica...? Oduzeo mi prijatelje koje nikad nisam ni imala, oduzeo djetinje snove, oduzeo vjeru u ljude oko mene. Kad bih poku¹ala s nekim o tome prièati, uvijek bi mi se smijali jer «nemoguæe je da Dinnu i¹ta muèi, pa ona je uvijek nasmijana, ¹ali se, ona ima sve...» Prava istina je da Dinna nikada nije imala ni¹ta. I ¹to je jutro, novogodi¹nje jutro primijenilo? Oèito puno toga. I oèito je puno toga to jutro bilo nejasno. Nije se moglo shvatiti za¹to je mail od jednog Igora èitan toliko puta i za¹to je ru¾no jutro pretvorio u jedan lijepi dan? To je uèinila ru¾a koja je bila u mailu... Na na¹im chatovima prièali smo o svemu. Jednom me je pitao ¹to bih htjela da dobijem za poklon od osobe koja me voli. Rekla sam mu ono ¹to je istina, rekla sam da bi ru¾a bila dovoljna i tog jutra me èekala ru¾a. Toèno onda kada je bila potrebna. Ispod nje je pisalo «Rekla si da bi i ru¾a bila dovoljna, nije prava, ali nadam se da ti se sviða!» Istina je da nije bila prava, ali je najljep¹a od svih ru¾a koje netko mo¾e dobiti. Mo¾da je i dio ovog ¹to sada osjeæam upravo miris te ru¾e... Igor i ja trebali smo se naæi 11.01.2001. toèno u 17 h na Trgu kod sata. Nikad nisam priznala, ali nisam èekala samo 10 minuta, èekala sam du¾e... pet puta du¾e. Bila sam uvrijeðena, bilo mi je ¾ao. Ne znam za¹to me ¾ivot tako ¹ibao, kako sam mogla nasjesti na foru jednog chatera i povjerovat mu da æe se pojavit? Kad sam do¹la kuæi, poslala sam mu mail i «zahvalila» mu ¹to se pojavio na Trgu, po¾eljela mu sreæu u ¾ivotu i to je valjda trebao biti kraj. Danas znam da nije trebao biti kraj i da je sve imalo savr¹enog smisla. Na kraju, za¹to sam se uopæe pjenila ¹to se nije pojavio u 17 h u tenisicama, krem levisicama i tamnoplavoj suothland jakni kad nismo slu¾beno potvrdili to. U neku ruku, dosta sam se glupo ponijela. Tjedan dana kasnije bila sam na tulumu kod prijateljice koja je slavila roðendan isti dan kada je i Igorov. Sjeæam se da su svi bili pijani i da sam se pitala ¹to radim tu; pitala sam se kako je Igor proveo svoj roðendan. Za ne¹to manje od mjesec dana bli¾ilo se Valentinovo. Sjeæam se da je bila srijeda. Vani je padala ki¹a i pokoja pahulja snijega. Ljudi su ¹etali okolo zagrljeni, noseæi ru¾e, mimoze. «Kako ¹ugavo romantièno» to je ono ¹to sam tada mislila. A ¹to drugo misli osoba koja na takav dan nema nikoga? Istina je da je bila atmosfera kakvu mo¾e¹ samo po¾eljeti. Toèno se sjeæam. Odsjaj svjetiljki na mokroj cesti i ploèniku, pahulje snijega koje ti se zaustavljaju na licu. ©to vi¹e htjeti, ¹to vi¹e ¾eljeti osim nekoga da ju usnama makne s tvog lica? Do¹la sam kuæi, napisala mail Igoru i ovaj put ja njemu poslala ru¾u. Napisala sam kako je Valentinovo u biti samo kiè. I nije li bit ljubavi da se osjeti da voli¹ svaki dan, a ne samo na Valentinovo? Sutradan smo se na¹li na chatu i o tome prièali. Èudno je kako smo se dobro razumjeli. Isprièavao se ¹to on meni nije èestitao Valentinovo. Kao da je trebao – bilo je dovoljno ¹to je bio tu, ¹to je netko razumio. Bilo je to vrijeme kada su poèeli snovi, ili bolje reèeno kada je Dinna postala svjesna da ih sanja. Od samog poèetka Igor mi je govorio o nekoj posebnoj ¾ici koju imam. Kakva ¾ica, pitala sam se tada. Pretjeruje. Ne znam koliko mi je puta na chatu postavio pitanje «Dinna, tko li te to toliko povrijedio?» Svi su bili oko mene i nisu to vidjeli, a on koji me nikada nije vidio, osjetio je to. «Ima ¾ena koje zakljuèaju srce poput dragog kamena.» A on me otkljuèavao malo po malo. Otvarala sam se polako, a isto tako on me osvajao. Iskrenost nas je povezivala, sve ¹to se moglo reæi, reèeno je. Saznala sam zbog èega je on izgubio vjeru u ljude, zbog èega je tu¾an, zbog èega mu moja ¾ica vraæa osmjeh na lice. Volio je, volio, a onda preko noæi je nestao njegov san. Ispalo je da je trebao biti tata, ali ne¹to nije ¹timalo. Oti¹ao je na pregled, on je ispao «krivac» za to i san mu se pretvorio u prazninu. Tada je bilo prvi put da sam zaplakala zbog njega. Ne zato ¹to sam ga ¾alila. Za¹to ga ¾aliti? On je èovjek, on ne treba sa¾aljenje, on treba razumijevanje i ljubav kao svi, ali ne treba sa¾aljenje. Tada sam vi¹e nego ikad do tad ¾eljela da ga zagrlim. Nikada mi nije bilo jasno kako u nekome preko noæi mo¾e nestati ljubav tako da se jednostavno okrene i ode. Zar je to ljubav? Zar ljubav nije u dobru i zlu? Zar ljubav nije jaèa od svega? Kako imati snage i otiæi kad nekog voli¹? ©to je vrijeme vi¹e odmicalo, sve smo se èe¹æe èuli mailom i na chatu. Ne znam pravi razlog zbog kojeg se nismo veæ tada vidjeli. Jo¹ uvijek se smje¹kam kad se sjetim njegove prièe o tome kako mi je kupovao McLarenovu kapu kad je bio u Imoli na F1. Bila sam tako sretan kad je prièao kako su on i Bojan birali kapu koja bi odgovarala crvenokosoj djevojci. Kad bi i¹ao negdje na utrku, nosio bi laptop sa sobom i javljao mi se. Èime sam ga zaslu¾ila, pitala sam se. U 6. mjesecu bila je nekakva fe¹ta u studentskom domu. Obeæale smo curama s faksa da æemo doæi pa smo oti¹le. Tamo sam nakon godinu dana srela Darija, deèka s kojim sam ne¹to mutila dok sam bila tamo u domu, znali smo skupa iæi na utakmice, ali nikada ni¹ta nije bilo. I ne znam kako smo ovaj put ostali sami i postrani. Nakon te veèeri postalo je oèito, ali nisam mogla ni sebi objasniti. Kako objasniti èinjenicu da dok te neki deèko, koji ti je jo¹ donedavno bio jako drag, ljubi ne osjeæa¹ ba¹ ni¹ta? Kako objasniti da se u tim trenucima pita¹ kako bi to izgledalo s nekim kog do tada nikada nisi ni vidjela? Eto, to je bilo ono ¹to mi se motalo po glavi. Iduæih dana odgaðala sam susret s Darijem. Morala sam uèiti, idem doma ovaj vikend i sliène fore. Èinjenica je da sam se osjeæala jadno i postiðeno. Ispalo je da sam ja koja je uvijek vjerovala u ljubav izigrala samu sebe. A i njega. Zato je to trebalo prekinuti. Oti¹la sam i rekla kako to nema smisla. Vidjela sam da mu nije svejedno pa sam se prvi put u ¾ivotu poslu¾ila ¾enskom podlo¹æu zbog koje se i danas mrzim. «Nema smisla, ionako se neæemo vidjeti preko ljeta. Ako na jesen bude¹ htio, mo¾emo se èuti.» Prvi put tako ne¹to iz mojih usta, a ponekad mi se èini da je sve ovo ¹to se sad de¹ava samo kazna za to. Kad je pro¹lo, na povratku u stan, poslala sam poruku Igoru da ne zna ¹to mi radi. Vjerojatno i nije znao. A kako bi uostalom mogao znati? Kako je mogao znati da veæ tada zami¹ljam kako æe izgledati susret s njim. Da veæ tada idem leæi i ma¹tam o njemu? Kako je mogao znati da sam bila tvrdi orah? Kada sam jo¹ uvijek bila na distanci, jo¹ uvijek u svom svijetu. Mo¾da da nisam odluèila da prièekamo sa susretom do jeseni, mo¾da bi bilo drugaèije. Kad sam to napisala na chatu, moglo se vidjeti da je pomalo razoèaran. A onda je napisao kako je mo¾da tako i pametnije. On æe ionako biti uvijek tu i èekati. «Ako sam èekao 2 godine, ¹to je onda jo¹ 2 mjeseca?» Iduæih dana oti¹ao je na more u Pulu. Tih dana dobila sam najljep¹e osjeæaje pretoèene u rijeèi. Kako je samo jasno shvaæao ono ¹to mu dugo nije reèeno, ali je napisano jo¹ dok je bio na ljetovanju. Prije samog puta bili smo na chatu. Otkrila sam mu se prvi put do kraja. Otkrila sam mu jedan od svojih snova. San o maloj uvali u kojoj smo sami; otkrila sam mu da ¾elim nauèiti roniti i skakati na glavu. Nekoliko dana kasnije, toènije drugi dan nakon ¹to je stigao u Pulu, prona¹ao je na¹u uvalu. Uvalu koja je osamljena, koja ima sjajan kamen s kojeg se mo¾e uèiti skakati na glavu. Tu je uvalu uèinio na¹om uvalom. Posadio je dunju u uvalu, uèinio je to za mene. Bilo je tako divno èuti to. Mo¾da sam se smje¹kala u slu¹alicu i progla¹avala ga luðakom, ali èinjenica je da je veæ tada bio duboko u srcu i da sam veæ tada odbrojavala dane do jeseni. Do dana kad æu ga napokon vidjeti. ®ivjela sam taj 9. mjesec od njegovog poziva do poziva. Ni¹ta mi nije imalo smisla, ni¹ta osim njega. èekala sam Igorove pozive da napune moje baterije, da izdr¾im do iduæeg poziva. Mami ni¹ta nije bilo jasno, otkud Igor. Tko je i za¹to me zove? Saznala je ne¹to kasnije. Do¹la je i ta jesen, dugo oèekivana jesen. Dani kad sam trebala vidjeti oèi èovjeka mog ¾ivota, svog deèka iz sna. izmeðu gu¾ve i buke na Trgu, tra¾ila sam ga pogledom, pitala samu sebe hoæu li ga prepoznati. Ispred mene, sa crvenom ru¾om u ruci, pojavio se mu¹karac svijetle kose u tamno plavoj ko¹ulji i trapericama sa onim èudnim sjajem u oku koji mi je bio poznat od nekud. Stajao je ispred mene i gledao me, nisam se mogla pomaknuti. ©utjeli smo nekoliko minuta. A onda smo krenuli jedno prema drugom. Tako smo se sna¾no zagrlili. Jo¹ i danas osjeæam taj èvrsti zagrljaj. Vrijeme je stalo u tom trenutku. Nikoga nije bilo, postojali smo samo mi. Sve ¹to sam osjeæala bile su hladne suze koje su mi se spu¹tale niz lice i toplina njegovih usana koja ih je brisala. poèeli su moji snovi. Nikada nisam jaèe osjeæala i nikada nije bilo jasnije da je on moja polovica. Svaka minuta bila je dio sna, svaki njegov uzdah bio je san, a svaki njegov pogled trenutak vjeènosti. Koliko smo samo puta u isto vrijeme izgovorili iste rijeèi, iste stvari èinili, poèeli smo pla¹iti sami sebe. Otkrivali smo jedno drugom snove i ¾elje, gradili svoje planove i crtali si buduænost; na¹u buduænost. Novu smo godinu doèekali sa toliko planova i ¾elja, prièao mi je kako æe me odvesti u Pulu u na¹u uvalu «tamo gdje ljubav poèinje», kako æe mi pokazati sva mjesta svojih djeèaèkih nesta¹luka tamo i kako æemo zajedno napisati moje ime na Dvojna vrata ispod teksta «Igor voli» koji je napisao prije puno godina. Tako je lijepo bilo sjediti u njegovom zagrljaju, slu¹ati ga kako di¹e i kako prièa; sve ¹to sam ikada sanjala bilo je tu. Njegov osmjeh, njegov dodir, njegov pogled, njegove usne u polutami sobe osvijetljene samo svjeæicama s bora. Predivno i na trenutke tako nestvarno, ali ipak je bio tu pored mene. Da anðeli s neba siðu i zatra¾e od mene da poðem s njima, a zauzvrat mi ponude dio tih trenutaka, prihvatila bih; «volim te» na njegovim usnama i sjaj njegova oka, to je dio sna, to je dio ¾ivota za koji se ¾ivi. Nitko se nije volio te noæi vi¹e nego mi i nitko nikada nije bio sretniji, nitko nikada nije bio toliko siguran u ljubav i nitko nikada nije ¾ivio svoje snove kao ¹to smo mi ¾ivjeli te noæi. Prvi ulazak u Novu godinu koji se razlikovao od svih prethodnih; on je bio tu, i samo je to bilo va¾no; prva na¹a zajednièka Nova godina. A onda je sve krenulo u krivom smjeru. Kao pokrenuta lavina poèeli su se buditi njegovi strahovi; upleli su se u na¹e snove i poèeli nas vuæi na dno. poèeli su se buditi aveti pro¹losti, strah od buduænosti; poèeo se mijenjati. poèeo me uvjeravati kako on nije za mene, kako zaslu¾ujem puno vi¹e od njega, kako mi nema pravo uskraæivati snove koji su mi prirodom dani i kako æu mu jednog dana kad budem imala dijete, koje mi on ne mo¾e dati, oprostiti. Rekao je da me previ¹e voli i da ne mo¾e biti sebièan i tra¾iti od mene da zbog njega ostavim neke snove, da zbog njega nikad ne ugledam dijete sa svojim pogledom i osmjehom. Moji poljupci i zagrljaji, moji pogledi nisu ga mogli uvjeriti da grije¹i. Samo je napisao poruku «Snovi pripadaju drugima» i oti¹ao. Vrijeme je otada stalo. Stalo je za mene, ali stoji i za njega. Kako ga uvjeriti da grije¹i? Kako mu pokazati da ga trebam i da nestajem bez njega? Naima se budim, osjeæam njegov dah na svojim usnama, okreæem se po krevetu i osjeæam se tako slabo. Stojim u mjestu sa na¹im snovima, ne mogu se pomaknuti; osjeæam njegove suze i grèeve srca dok je tra¾io od mene da ga pustim. Nestajem u ti¹ini, ¾ivim u trenucima na¹e pro¹losti i sanjam na¹e snove, nadam se da su jo¹ uvijek dio na¹e buduænosti. Tako mi je blizu, na momente se èini da èujem kako di¹e pored mene. Di¹emo isti zrak, hodamo ispod istog neba, dijele nas minute vremena, ali tako prokleto duge minute koje se èine da nikada neæe stati. U glavi se vraæaju na¹i trenuci, slike na¹ih snova, tako ¾ive i jasne kao dio stvarnosti. Jednom mi je na uho ¹apnuo kako sam ga uni¹tila za sve druge, kako æe postojati samo za mene. A vrijeme prolazi, ja stojim u mjestu i shvaæam kako ga nisam uni¹tila ja za sve druge ¾ene, uèinila je to ona prije mene. Jer da nije tako ja sada ovo ne bih pisala, jo¹ bi uvijek ¾ivjela svoju prièu i ¹aputala njemu na uho drugaèije rijeèi od ovih. I sve ¹to ¾elim je da me odvede u na¹u uvalu, tamo gdje je poèela na¹a ljubav, da mi se vrati onaj trenutak vjeènosti koji je trajao dok je on bio tu i da zauvijek ostanem u tom trenutku, da ostanem u snu, jedinom snu kojeg sanjam, a zove se Igor. Ne znam da li je ovo najljep¹a ljubavna prièa koju ste ikada èuli. Najljep¹u èeka nagrada, ali ne pi¹em zbog nagrade. Pi¹em jer sam svoju prièu htjela isprièati, podijeliti svoju ljubav i svoju tugu s nekim. To sam do sada uspjela samo s njim, ali je ¾ivot tako nepravedan, ispuni ti snove, a onda ih uzme u trenutku kad misli¹ da ih najèvr¹æe dr¾i¹. Ovo je prièa o ljubavi koja æe trajati vjeèno. Ovo je prièa o najèistijoj i najiskrenijoj ljubavi. Ova prièa neæe zavr¹iti toèkom na kraju reèenice, ovdje nije njen kraj. Uvijek je spominjao nekakvu ¾icu koju imam u sebi, koja me èini posebnom i drugaèijom od svih drugih. Istina, imam ¾icu u sebi. Zove se Igor. Ja sam svoju polovicu na¹la i nikada je neæu pustiti. Sve ¹to ¾elim da shvati i da prihvati; uvijek je govorio da ¾ene biraju. Ja sam odabrala. Stih jedne pjesme ka¾e «sve prave ljubavi su tu¾ne». Zar ba¹ sve moraju biti tu¾ne? |
|
Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
|
|
|
|
Prie
15C 
