Sanski Most Online - Grad na devet rijeka!

Sanske Pošte
- Sanski Most 79260 Banjalučka 2 - Fajtovci 79264 Fajtovci bb - Tomina 79265 Tomina bb - D. Kamengrad 79266 Donji Kamengrad 68 - Lušci Palanka 79267 Cvije Kukolja 1 - Stari Majdan 79268 Trg Amira Žilića

Zadnja Posjeta

» Slatka Tajna
se logira(la)o prije 6 dana 9 sati 22 min 13 sek

» Masinski
se logira(la)o prije 6 dana 14 sati 33 min 16 sek

» Almin
se logira(la)o prije 8 dana 15 sati 59 min 10 sek

» Plasticni
se logira(la)o prije 105 dana 9 sati 40 min 26 sek

» Danny71
se logira(la)o prije 194 dana 16 sati 11 min 58 sek

» bisko
se logira(la)o prije 250 dana 14 sati 51 min 17 sek

» ZuCkO
se logira(la)o prije 431 dana 11 sati 19 min 3 sek

» Inkvizitor Plameni
se logira(la)o prije 516 dana 21 sati 23 min 48 sek

» TAJDA
se logira(la)o prije 558 dana 7 sati 34 min 31 sek

» mali mis
se logira(la)o prije 559 dana 13 sati 44 min 20 sek

Promjeni Izgled

Vaše Vrijeme

Dobrovoljne donacije
Ako želite pomoći da budemo još bolji, bujrum. Veliko HVALA! Jednom Mjesečno Valuta Iznos Valuta Iznos

Zadnje Novosti
Zulić: Bošnjake su tjerali da iskopaju sebi grobove, a zatim su ih pobili noževima i hicima Malonogometni turnir: Odziv nadmašio očekivanja Sanski Most: Faruk Alagić ubio komšiju cjepanicom Sanski Most: Faruk Alagić ubio komšiju cjepanicom Općina prodaje 95 stanova izgrađenih za bh. izbjeglice

Početna

Pretražuj priče

Životne priče

Priče

Poredaj po: Naziv | Zadnji dodani | Zadnji obnovljeni

Kad sijecanja pozovu (Kraj)

Autor: A

Opis: Prodjose jos 6 godina i ja dobih sina. Niko sretniji od mene, zasija Sunce isto kao onda kada sam bila sretna sa izgubljenom ljubavi ta ljubav obli se oko mog sina. Zaboravih na sve tuge, samo sreca i ljubav. Jesam li ja tad nekad i znala sta je sreca? I tako su prolazile opet godine, dok su godine prolazile upoznala sam se sa strahom zakasnjenja. Vrijeme brzo tece i nasem zivotu se blizi kraj, katkad covijeku dodje da iz sveg glasa povice "Stani, ne teci" bar meni je tako vrijeme dolazilo.Neznam kako bih opisala kako se sad osijecam ali bolje mi je nego ranije. Kad sam se najmanje nadala, srela sam ga (svoju nepreboljenu i izgubljenu ljubav). Nisam ga ocekivala , nisam se nadala, stvorio se ispred mene, skupila sam svu snagu pozdravila se s njim, bio je i moj sin uz mene, jesam li jos sta rekla, jeli on jos sta rekao osim pozdrava nesijecam se vise, pred ocima su mi iskrsle zelene oci moje divne proslosti, davne proslosti. Zeljela sam samo da ode i da odem. Kad je otisao cudno sam se osijecala, sva ljubav koju sam bila zakopala i mislila da sam je izgubila izasla je na povrsinu i onda sve mi se pomijesalo i sreca i tuga i bol. Bilo mi je drago da ga vidim ali poslije soka preplavio me je BOL. Nismo se vise vidjeli evo proslo je od tog susreta 6 godina, kako cudno vrijeme je proslo dok smo okom trepnuli. Katkad smo se culi E-mailovima. Sta mogu da kazem pisao je da je sretan, ima sve sto mu je potrebno u zivotu i drago mi je zbog njega , drago mi je da je sretan , na pocetku tog pisanja sam nekako osijecala da je to covijek kojeg sam tako puno i jako voljela i kojeg sam izgubila svojom krivicom i zato mi je drago da je sretan i to mu zelim da bude do kraja zivota. netreba da zalimo za onim sto su odnijele godine, treba da se veselimo onome sto donose.Promijenili smo se odrasli, sazrijeli.Svi mi imamo zajednicki cilj ostvariti srecu i ostaviti trag u ovome prolaznom svijetu.Rekao je da mi je oprostio ali sad znam mozda jeste oprostio ali nikad nije zaboravio jer poslije nekog vremena udarao me je rijecima, tako snazno, tako grubo, jednog dana sam ga pitala kad me je prestao voljeti on je rekao davno jos 94 godine te rijeci zaboljelu su me vise od icega ali nisam mu nista rekla razumijem ga naravno, teske su mi bile te rijeci ne zbog toga sto me je prestao voljeti nego misli koliko me je tad mrzio , tesko mi sto mu ja nikad nisam mogla pomoci, tesko mi jer kad mu je bilo najgore ja nisam bila uz njega i ja sam mu ledja okrenula sve mi je to tesko a drago mi je da je sad sretan i zelim mu da tako ostane vijecno. Sad se vise necujemo udaljio se tako je i bolje ponekad mi nedostaje ali bolje je nek ide jer ja za to nikad nebih imala snage a ovako ovo moram prihvatiti jer kad ga nema nema ga. Ovo je kraj moje price nema ga vise , negdje je sretan, ziv i zdrav hvala Bogu. A ja? Imam sretnu porodicu , nemogu reci da nisam sretna , sretna jesam ali on ce ipak vijecno imati svoj dio u srcu mom. I ako ovo ikad procitas HVALA sto si bio dio moje proslosti. Sve sto se dogodilo mi je pomoglo da ojacam.Hvala ti na svemu i ostaces mi uvijek u srcu!

Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 01 Novembar 2013 - Totalno Čaptera: 0 - Kompletirano: Da

Osnivacka Skupstina NASA STRANKA S.Most

Autor: Mirso

Opis: U subotu 10.04.2010 u sali Vjecnice u Sanskom Mostu odrzana je osnivacka skupstina NASA STRANKA.. Osnovan je Opcinski Odbor,izabrani su clanovi OO i predsjednik je Samir Alagic...

Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 12 April 2010 - Totalno Čaptera: 0 - Kompletirano: Da

...........

Autor: Prazno

Opis: Nista bez narodne mudrosti .Nas narod je divan narod , a svaki divan ima svoje mudrosti koje on iskzuje putem svojih poslovica.Narod kaze; ko nije sobom zadovoljan , nemoze ni sa drugima .Najprije je vele , Bog sebi stvorio bradu; ili ono : ko ne zna sebi , ne zna ni drugom . Kako je to jednostavno a toliko mudrosti sabijeno u to malo rijeci.Duboko i nada sve - ,mudro da mudrije ne moze biti . Elem da neskrenem s puta. Usnuh cudan san .Ne bih rekla da je skroz na skroz cudan ; na svoj neki nacin i jeste. Mozda i jest cudan ako gledas s jedne strane , a ako gledas s drige strane moze se uciniti i da nije cudan .Ipak sve sam to nekako prilicno zamrsila , te se moram malo povratiti unazad i podsjetiti se na ono sto maloprije rekoh.Malo kad se dogodi da sanjam. Kad bi se sabrali svi moji snovi , ne vjerujem da bi se oni mogli izbrojati na prste obje ruke, mada sam malo prije spomenula samo jednu .Osoba sam koja veoma rijetko sanja , najcese nista.Za takve ljude je obicaj reci da spavaju kao topovi.Kao topovi poput topova, valjda se tako nekako kaze.Nikakvi ih problemi nemuce, niiti ih sta tisti tokom dana. Tako kaze nauka tu nema st a da se doda ili oduzme i tacka. Ne bih se mogla sloziti s takvim razmisljanjem. Cini mi se da sam ja upravo osoba koja ima itekakvih glavobolja s onim o cemu mislim i mastam. Niko to nezna osim mene.Vjerujem da bi mibilo daleko lakse kad bi me neko udostojio time da me saslusa ako mi nebi odobrio ono sto je moja svakodnevnica.Ne nebih htjela skrenuti s onog sto sam maloprije zapocela ; o snu . Doduse, jos nista nisam odredjeno rekla o onom sta sam sanjala , vec jedino, iznijela cinjenicu da malo sanjam , i to je upravo ono sto me najvise muci.Gdje su moji snovi i na koji nacin te zbog cega oni bjeze od mene?Da li ih ja svjesno gusim i tjeram od sebe kao neku sablast kojom necu moci upravljati kao sto to cinim dok sam na javi ?Mislim da to nje toliko vazno koliko me zanima da li bih u snu mogla geldati sebe isitm ocima kao sto bih zeljela da neko mene tako gleda ; maloprije rekoh , da bar saslusa, ako nije spreman da me pravda pod pretpostavkom da mio nije u stanju oprostiti.Ne ,to je vec sasvim druga stvar , posto je to vec pitanje oprastanja.Mislim da jedino oprasta onaj kojise zeli iskupiti , opravadti ili ipak sazaliti nad samim sobom . Rekoh mada rijetko sanjnam i to sasvim rijetko , veoma drzim do onog sto mi san predoci , jer mi govori o njegovoj stvarnoj moci i njegovome cudnom dejstvu koji se mene i mog zivota dakako ticu.Nikad nisam uspjela ,p remda sam i to pokusavla uciniti , da se na izvjestan nacin od njega distanciram, smatrajuci ga kao nesto od sto postoji odvojeno i nezavisno od mene, te u neku ruku da ga s prezirom odbacim kao neku vrstu sujevjerja i samoobmane o cemu je moja sestra iamal sasvim jasan i kategorican sud da to nema veze s onim o cemu preko dana razmislja ili vidi.Pokusavala sam je nekako nagovoriti i ubijediti , doduse , dok sam jos drzala da ona moze razmisljati o onome o cemu vec ima svoj neoboriv sud , ali sam se ubrzo morala predati, jer ne samo da ona nije zeljela sa mnom o tome polemisati , vec je naprotiv s ono par otrcanih fraza s kojima su je nakljukali pocela mene ubijedjivato kako sam ja mistik i osoba koja se pomalo odvaja od zivota i njegove prakse , kako pocinjem gubiti vezu s realnoscu , te umisljam neke stvari koj eniko ne vidi osim mene, klimnula sam glavom te s izvjesnim osmejskom na licu pratila ono sto mi je ona mogu zamisliti kako su se nase obje strane odnosile na onog drugog "fatalno". Humoristicno -, fatalno.... sa smijeskom iskusnijeg pomalo ocajno da ne uspijevamo jedno drugo uvjeriti u svoju stvar koj aje jasna kao dan svakome onom ko hoce imalo da razmisli ili , ako ne moze da shvati , da bar trunku ima tolerancije.To je slicno kao kad bi nekom rekla da je lud samo zato sto se razlikuje od tebe , dok i on , s druge strane podnosi tvoju "ludost" i nikad mu na um nepadne da ti to primjeti , a kamoli da ti jos prigovori zbog toga. Vratimo se ponovo mojim snovima.Ja sam dakle svaki moj san zapisivala.Za svaki slucaj olovka i papir uvijek tu , da se nadju pri ruci ako bi mi ustrebalo da nesto zapisem.Tako da mi utisci iz sna , nabacani onako zbrda- zdola budu sasvim jasni kad ih logicki povezem u jednu cjelinu bolje reci da me ponovo vrate onoj atmosferi sna ili , tek toliko da bar osjetim ceznju..Dakle , uprkos cinjenici da me niko nije razumio, ja sam se i dalje marljivo bavila izucavanjem ne samo sustine sna , vec i njegove forme do koje sam drzala da je bitna , ako ne i bitnija od one prve stvari.Ali da bi sve kazala moram konacno da ispricam sta mi se u snu dogodilo.............

Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 23 Oktobar 2008 - Totalno Čaptera: 0 - Kompletirano: Da

za jonija

Autor: AJMAN

Opis: oprosti mi,sreco,sto mi nista ne znacis,sto te lazem,i sto mislis kad se vratis da ce sve opet bit isto..nece...odavno zelim da ti kazem,da je gotovo,da ja tebe i ne smatram svojim dijelom zivota vise...nase vrijeme je davno proslo....ljubav koju sam osjecala je nestala...pokusavam da ti to dam do znanja svaki put kad zoves i mislim da ti to osjetis,ali kao i uvijk ne pustats me...ne zelis da izgubis nesto sto te slijepo slusalo i pokoravalo ti se..ne znam kad su nestali osjecaji,tuga ili radost zbog tebe,ali znam da svaki put kad tel.zazvoni pozelim da nisi ti,pozelim da imam hrabrost pa da ti kazem,da je kraj..ne znam sta cekam vec..vremena je malo,ti se vracas i sve bi trebalo biti kao prije..sve bi trebalo al nije....mozda sam losa,mozda i nisam toliko iskrena,znam samo da sutim jer te ne zrelim povrijedit...trebal9o bi da me boli briga jer sam toliko patila zbog tebe i ti to znas,i svi to znaju..pa ipak ja ne zelim da se mucis zbog mene,jer znam da tamo gdje si imas dosta svoji problema..da sam bar nekog upoznalaili te prevarila pa da stvarno znam da ovaj osjecaj krivnje je opravdan ali nisam....ja sam jos uvijek tijelom samo tvoja,problem je sto dusom vec odavno nisam,,,svaki dan kazem sebi da cu ti sutra reci,i znam da mozda hocu..mozda

Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 10 April 2008 - Totalno Čaptera: 0 - Kompletirano: Da

sanjala sam

Autor: pepeljuga pepelka princ

Opis: kad sam se probudila zaplakala sam....kisa je padala ti si mi poklonijo prvi poljubac bila sam sramezljiva mala djevojcica koja se nije ni ljubiti znala kako me je bilo sram ,sad sam ponosna na to,sad posle 20 godina se sjecam sta smo sanjali ,volijo si me ,tad nisam razumjela zasto si otisao danas znam da sam sama kriva za izgubljene sve ove godine,obecala sam ti da cu biti najbolja zena ,majka,...a sta sam ja danas '?za sebe nisam ucinila nista sem toga da sam srecna ko gledam u nebo i znam da si ti negde srecan sa svojom porodicom,da sjedite u nasoj lijepoj bosni pijete kafu i nikud vam se ne zuri..bice ,hani malo,sada sam vec umorna od zivota ,toga pokvarenog svjeta,tu mi nismo vise mi,kada se okrenem za sobom vidim da su ptice pojele one mrve sto sam posipala po putu kad sam ti rekla vraticu se ja sad nema vise puta neznam i nemogu nazad,ostalo mi je srce i dusa koja ni dan danas nije iskrivljena,....hajde sine sati je sedam moras u skolu.......

Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 20 Mart 2008 - Totalno Čaptera: 0 - Kompletirano: Da

Kad sjecanja pozovu...

Autor: S

Opis: Tako kazu da vrijeme lijeci sve. To je tacno ali samo donekle...Rijeci se gomilaju u mojim mislima i srcu.Bili smo u onim godinama gdje se zivot tek upoznaje u kojima se uci sta je uspon a sta pad.Sjecam se naseg prvog sastanka ja sam bila zbunjena a on je bio lud.SALIM SE!Ja sam bila zbunjena ali ti nisi bio lud.Ti si bio slobodan ili si samo tako izgledao.Od samog pocetka si se prema meni ponasao otvoreno kao da me vec dugo poznajes. Oduvijek sam mastala da ce moji snovi posati stvarnost. Bila sam samouvijerena i odlucna.Nisam znala da je ZIVOT za mene pisao drugu pricu.Vrijeme je progutalo u jednom zalogaju moje snove,moju ljubav i odjednom prolom oblaka,potoci suza...KAKO MI JE SAMO NEDOSTAJAO,ZELJELA SAM GA KRAJ SEBE OKRECEM SE OKO SEBE ALI NEMA GA.Oci mi se pune suzama a usne tiho izgovaraju:"NE NEMOGUCE"... Uzalud su bila sva moja razmisljanja vrijeme je opet ucinilo svoje i otjeralo taj dan.U toj borbi sam znala da mi niko nece pomoci,jer niko nije bio za nas.Suza suzu stise kao kisa koju sam gledala na prozoru svoje sobe.Vise nije bilo nade u meni izgubila se.Molila sam da mi se produzi jos koji dan,jos malo vremena ali nije bilo vremena...Otkinut je dio mene.Prestalo je i vrijeme da postoji za mene.Postojao je samo ogroman bol koji me je gusio,kidao me,lomio mi srce i unistio snove.Gledala sam njegove slike i plakala.PLAKALA SAM ZELECI DA KROZ SUZE ISPLACEM SVU SVOJU LJUBAV KOJU OSJECAM PREMA NJEMU DA U MENI NISTA VISE NEOSTANE.Ali moja ljubav je i dalje ostala ista.Prolazili su mjeseci prosla je i godina a za mene spoljni svijet nije postojao.Malo sam i pricala ponekad i to vrlo rijetko.Pisala sam o svome bolu,strahovima mislila sam na njega svake noci, svakog minuta,svakog sahta,on je bio prisutan u svakom retku mog zivota kao sjenka pratio me njegov lik iz dana u dan iz godine u godinu.Svih ovih godina on traje u mojim mislima...Moj DNEVNIK...1.Januar 1992: Sretnu Novu Godinu ti zelim.Nemogu da dodjem,ali mislim na tebe.Zelim ti mnogo uspjeha u svemu,zdravlju,ljubavi srecu u ocima tvojim-ma sve najbolje i najljepse ti zelim. 23.Mart 1993: Mislila sam da ce vrijeme izbrisati zelju za njim.Da ce ga dani koji su iza mene isrgnuti iz mog srca.Ove noci sjecanje mi opet donosi njegov lik i njegove zelene oci me prate...Gdje je sad? Dali zna da mislim na njega?LJUBAVI gdje si dali si ziv znaj da cu te zauvijek voljeti u tome me nece sprijeciti ni moja porodica ni ovaj prokleti rat...Mnogo je vremena vec proslo.Svaki dan mi je pocinjao sjecanjem na tebe a zavrsavao da mi dodjes u san.Svaka noc usnula sa tvojim imenom na usnama.Mnoge sam zore otvorenih ociju docekala,mnogo je suza obrazima mojim poteklo.Ni glas o tebi necujem.Mnoge cu ja zore jos budna docekati i jos mnogo ce suza obrazima mojim poteci.Neznam dali cu te vidjeti ikada vise i dali ce se pogledi nasi nekad srestii neznam sta mi naredno vrijeme jos nosi,koliko jos tuzni dana i noci...Nemam pravih rijeci da opisem bol koji me proganja.Pisem da bar malo olaksam dusu,prevelik je za mene ovaj teretkoji nosim. 27.Mai1995: Volim ga jos uvijek!Nedostaje mi!Zaboravicu ga!Moram!Zelim da podjem dalje na nove puteve,da zaboravim njegovo ime.Hocu li uspjeti? Niko me nije razumijeo svi (rodbina,prijatelji) svi su govorili:" Proci ce ti si ispravno postupila,vidjeces neces se kajati".Mrzila sam tu recenicu.Tako je boljelo cak me i sjecanje na taj bol tjera da se najezim.Plakala sam presavijala se u svome bolu.Tek poslije 7 godina tek tad sam bila suvise umorna od svega,nade,cekanja da dodje da kaze da je to bio samo ruzan san.Vremenom su i rodbina i prijatelji prestali da mi se obracaju kao bolesniku a ja sam pocela da izlazim bez staha da svi oko mene zele da mi naude i tako je proslost zamirala.A smijeh moje cerke uvijek je zvucala kao najljepsa muzika i ona mi je dala snagu da zivim dalje.VRIJEME LIJECI SVE ALI IPAK SAMO DONEKLE A STA KAD SJECANJA OPET POZOVU......

Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 23 Mart 2007 - Totalno Čaptera: 0 - Kompletirano: Ne

Pretražuj priče