Sanski Most Online - Grad na devet rijeka!

Sanske PoÂšte
- Sanski Most 79260 BanjaluĂ¨ka 2 - Fajtovci 79264 Fajtovci bb - Tomina 79265 Tomina bb - D. Kamengrad 79266 Donji Kamengrad 68 - LuÂšci Palanka 79267 Cvije Kukolja 1 - Stari Majdan 79268 Trg Amira ÂŽiliĂŚa

Zadnja Posjeta

» Slatka Tajna
se logira(la)o prije 853 dana 9 sati 45 min 44 sek

» sanjanka17
se logira(la)o prije 1034 dana 8 sati 46 min 55 sek

» Almin
se logira(la)o prije 1044 dana 8 sati 43 min 58 sek

» DannyHD
se logira(la)o prije 1295 dana 5 sati 12 min 44 sek

» Racky
se logira(la)o prije 1477 dana 11 sati 20 min 50 sek

» emo
se logira(la)o prije 1924 dana 12 sati 32 min 21 sek

» Kljuc
se logira(la)o prije 1968 dana 13 sati 53 min 51 sek

» Masinski
se logira(la)o prije 2160 dana 18 sati 15 min 10 sek

» Plasticni
se logira(la)o prije 2355 dana 10 sati 1 min 30 sek

» Danny71
se logira(la)o prije 2444 dana 17 sati 33 min 2 sek

Promjeni Izgled

VaÂše Vrijeme

Dobrovoljne donacije
Ako Âželite pomoĂŚi da budemo joÂš bolji, bujrum. Veliko HVALA! Jednom Mjesečno Valuta Iznos Valuta Iznos

Zadnje Novosti
ZuliĂŚ: BoÂšnjake su tjerali da iskopaju sebi grobove, a zatim su ih pobili noÂževima i hicima Malonogometni turnir: Odziv nadmaÂšio oĂ¨ekivanja Sanski Most: Faruk AlagiĂŚ ubio komÂšiju cjepanicom Sanski Most: Faruk AlagiĂŚ ubio komÂšiju cjepanicom OpĂŚina prodaje 95 stanova izgraĂ°enih za bh. izbjeglice

Početna >> Ljubavne priĂ¨e

PTICE UMIRU PJEVAJUĂI

Autor: SaBiNa

Opis: Tri duga mjeseca, razmiÂšljanja o tebi, gdje si, Âšta radiÂš...naÂš dogovor o kojem samo ja i ti znamo: Samo da proĂ°e jedan mjesec, da se sve sredi, nemoj ti mene zvati, zvat ĂŚu ja tebe!-rekao si mi,.. Toliko ti je stalo-pitala sam te?...da, stalo mi je-rekao si, ne bih te zvao da mi nije stalo... A ja sva sretna, kao malo dijete vjerovala sam ti i sva odvaÂžna u sebi sam, vriÂštala sva od sreĂŚe: VOLI MEEE,..stalo mu je do mene! Desilo se prije tri mjeseca, kad sam uprskala naÂšu vezu, ne namjerno... htjela sam ga samo za sebe, zauvijek samo za sebe... a on nije htio da se veÂže za mene, znala sam da neÂšto krije, ali Âšta? Ta me je tajna razarala, uvlaĂ¨eĂŚi sumnju u mene poput crva Âšto se polako probijao kroz vijuge moga uma... postajala sam nestrpljiva i nepovjerljiva...osjeĂŚala sam, da ga volim ludo ali i da nije u redu da me laÂže... laÂž po laÂž... doÂšla sam do zakljuĂ¨ka da ima nekoga. Iako je njegova ljubav prema meni bila Ă¨ista, svaka njegova rijeĂ¨ je dopirala do mog srca, poput strela i ja sam osjeĂŚala nemir i strast... znao je to dobro da radi, pravi srcelomac, sve ono Âšto sam voljela imala sam od njega... ljubav u koju sam se zaklinjala, koju sam traÂžila, naÂšla sam kod njega ...eh, koliko Ă¨ekanja i odricanja zbog jednog Ă¨ovjeka,.. koliko misli i slatkih odlazaka u krevet sa mislima o njemu... da bi saznala na kraju da ima nekoga! Mi proklete Âžene, samo neka nas voli, ma koliko ubjedljivo, same se tjeÂšimo da nije to Âšto mislimo ali stvarnost se desi bolnija od sve ljubavi koja je izgledala stvarna, sve se pretvori u kristaliĂŚe laÂžne sreĂŚe... Ipak, molio me je za joÂš jednu Âšansu, a ja miÂšljah VOLI ME, pa pristah da Ă¨ekam svog glasnika koji treba meni da se javi, dok se stiÂša ta zbrka, a ja poput uplaÂšena djeteta, Âšto mi obeĂŚa moju lizalicu, pristanem da Ă¨ekam...i proĂ°oÂše tri mjeseca... Danas, sam zamolila moju drugaricu da ga nazove,.. sva sam se tresla od neizvjesnosti i strepnje...a do tada sam proÂživljavala neprospavane noĂŚi sa suzama, od Âželje da ga Ă¨ujem, da ga vidim, dolazio je u moj san, stvaran... osjeĂŚala sam tople usne kao stvarne ...oh, BoÂže! koliko sam ga voljela, koliko sam mislila na njega, ti si mi BoÂže svjedok da je moja ljubav Ă¨ista i da mogu istrajati dok Ă¨ekam...ali naÂžalost! sve je neizvjesno... i dok sam te Ă¨ekala ljubavi moja jedina, svaki dan u meni je umirala ona slatka nada da ĂŚeÂš biti pored mene... strah me je proÂžimao svakim trenutkom i padala sam u laganu umiruĂŚu depresiju... da li si se zapitao, Âšta se deÂšava kod mene... da li si se zapitao kako sam? Ne znam, nikada to moÂžda neĂŚu saznati, a toliko bih te voljela pitati, sluÂšati ili samo gledati... zamiÂšljala sam, kako te ljubim, kako te grlim, kako diram tvoju kosu... sve viÂše si postojao moja opsesija, moja Âželja, moja strast... a koliko smo razdvojeni, zar nisam Âživi dokaz - Âžene koja Ă¨eka, koja voli svog mornara, putnika, nazovi se kako hoĂŚeÂš, jer ja znam ko sam, znam da Ă¨vrsto stojim na zemlji, ali ne znam, koliko mi treba da shvatim tvoju ljubav - ako uopÂšte viÂše postoji za mene... Nema dana, da nisi bio prisutan u mojim mislima, nema noĂŚi, suza koje sam ostavljala iza sebe i budila se umorna i sama ... koja ironija Âživota... Gdje sva ona Âšarena laÂža, sve one ljubavne noĂŚi Âšto mi ih ti pruÂžaÂše,.. Âšto sam se budila u zagrljaju jedinog mog dragog, koji si ti i danas... nema tog koji bi mogao zauzeti mjesto tvoje a da ti nisi prisutan - tu si uvijek i kako da mislim o drugom? Ne, ne mogu ja to... uÂšao si mi u svaku poru moje koÂže, uÂšao si u moj Âživot i ja te ne mogu – otjerati - ...volim te, ljubavi moja! I kad bih htio ponovo biti moj, osjeĂŚam da to ne bi bilo kao nekada... moja Ă¨ula ljubavi, moja tuga, moja strast, iako postoji, mislim da je izgubila onu Âživopis, onu melodiju emocija Âšto su se uvijek utrkivale u mojoj glavi dok sam htjela biti tvoja... sva ta moja unutarnja poezija, koju si volio kod mene polako gubi znaĂ¨aj, Âživote moj! Nisi svjestan koliko patim, koliko se plaÂšim ovog razgovora... Da, ona je nazvala... a on tek, tako kao prolaznik, kao putnik - samo reĂ¨e: kad doĂ°e "vakat" zvat ĂŚe me! Koji "vakat"(vrijeme)....??? Ne...dugo sam Ă¨ekala! Pustila sam suzu, obrisala je, i polako sam se okrenula, laganim koracima poÂšla ka Vilsonovom ÂšetaliÂštu...imam vremena, slobodna kao ptica,.. vrijeme je divno, sunĂ¨ano, baÂš za Âšetnje...i tako polako sam poĂ¨ela shvaĂŚati da je sve bilo laÂžno, da sam se nadala uzalud. Pitam se: zaÂšto su moje emocije izgubile onu draÂž, melodiju ljubavi koju sam potiskivala samo za jednog Ă¨ovjeka, zaÂšto??? U meni joÂš i danas zavriÂšti ona slatka bol za njim, ona nada, joÂš i danas zaboli me svaka pora u kojoj se on uvukao... sva tiÂšina mojih emocija tupo odzvanja u mom umu, poput zarĂ°ale melodije orgulja... daleko je joÂš ono mirno more mog lijepog sjeĂŚanja u nepovrat,.. Ostat ĂŚe zauvijek zapeĂ¨aĂŚena u jednom krajiĂ¨ku moje liĂ¨nosti, kao oÂžiljak jedne ljubavi i ako ikada dopre moja misao do tebe... a znam da hoĂŚe i znam da ĂŚeÂš tada znati da sam to ja: neka te niko, nikada ne voli kao Âšto sam te voljela ja!
Ocjena: Prazno
Obnovljeno u: 18 February 2007
Totalno Čaptera: 0
Kompletirano: Da