Sanski Most Online - Grad na devet rijeka!

Sanske Pošte
- Sanski Most 79260 Banjalučka 2 - Fajtovci 79264 Fajtovci bb - Tomina 79265 Tomina bb - D. Kamengrad 79266 Donji Kamengrad 68 - Lušci Palanka 79267 Cvije Kukolja 1 - Stari Majdan 79268 Trg Amira Žilića

Zadnja Posjeta

» Plasticni
se logira(la)o prije 2 dana 19 sati 42 min 19 sek

» Slatka Tajna
se logira(la)o prije 4 dana 1 sat 22 min 27 sek

» Masinski
se logira(la)o prije 4 dana 6 sati 52 min 9 sek

» Almin
se logira(la)o prije 19 dana 19 sati 53 min 31 sek

» Danny71
se logira(la)o prije 71 dana 20 sati 36 sek

» bisko
se logira(la)o prije 127 dana 18 sati 39 min 55 sek

» ZuCkO
se logira(la)o prije 308 dana 15 sati 7 min 41 sek

» Inkvizitor Plameni
se logira(la)o prije 394 dana 1 sat 12 min 26 sek

» TAJDA
se logira(la)o prije 435 dana 11 sati 23 min 9 sek

» mali mis
se logira(la)o prije 436 dana 17 sati 32 min 58 sek

Promjeni Izgled

Vaše Vrijeme

Dobrovoljne donacije
Ako želite pomoći da budemo još bolji, bujrum. Veliko HVALA! Jednom Mjesečno Valuta Iznos Valuta Iznos

Zadnje Novosti
Zulić: Bošnjake su tjerali da iskopaju sebi grobove, a zatim su ih pobili noževima i hicima Malonogometni turnir: Odziv nadmašio očekivanja Sanski Most: Faruk Alagić ubio komšiju cjepanicom Sanski Most: Faruk Alagić ubio komšiju cjepanicom Općina prodaje 95 stanova izgrađenih za bh. izbjeglice

Početna >> Životne priče

Kad sjecanja pozovu...

Autor: S

Opis: Tako kazu da vrijeme lijeci sve. To je tacno ali samo donekle...Rijeci se gomilaju u mojim mislima i srcu.Bili smo u onim godinama gdje se zivot tek upoznaje u kojima se uci sta je uspon a sta pad.Sjecam se naseg prvog sastanka ja sam bila zbunjena a on je bio lud.SALIM SE!Ja sam bila zbunjena ali ti nisi bio lud.Ti si bio slobodan ili si samo tako izgledao.Od samog pocetka si se prema meni ponasao otvoreno kao da me vec dugo poznajes. Oduvijek sam mastala da ce moji snovi posati stvarnost. Bila sam samouvijerena i odlucna.Nisam znala da je ZIVOT za mene pisao drugu pricu.Vrijeme je progutalo u jednom zalogaju moje snove,moju ljubav i odjednom prolom oblaka,potoci suza...KAKO MI JE SAMO NEDOSTAJAO,ZELJELA SAM GA KRAJ SEBE OKRECEM SE OKO SEBE ALI NEMA GA.Oci mi se pune suzama a usne tiho izgovaraju:"NE NEMOGUCE"... Uzalud su bila sva moja razmisljanja vrijeme je opet ucinilo svoje i otjeralo taj dan.U toj borbi sam znala da mi niko nece pomoci,jer niko nije bio za nas.Suza suzu stise kao kisa koju sam gledala na prozoru svoje sobe.Vise nije bilo nade u meni izgubila se.Molila sam da mi se produzi jos koji dan,jos malo vremena ali nije bilo vremena...Otkinut je dio mene.Prestalo je i vrijeme da postoji za mene.Postojao je samo ogroman bol koji me je gusio,kidao me,lomio mi srce i unistio snove.Gledala sam njegove slike i plakala.PLAKALA SAM ZELECI DA KROZ SUZE ISPLACEM SVU SVOJU LJUBAV KOJU OSJECAM PREMA NJEMU DA U MENI NISTA VISE NEOSTANE.Ali moja ljubav je i dalje ostala ista.Prolazili su mjeseci prosla je i godina a za mene spoljni svijet nije postojao.Malo sam i pricala ponekad i to vrlo rijetko.Pisala sam o svome bolu,strahovima mislila sam na njega svake noci, svakog minuta,svakog sahta,on je bio prisutan u svakom retku mog zivota kao sjenka pratio me njegov lik iz dana u dan iz godine u godinu.Svih ovih godina on traje u mojim mislima...Moj DNEVNIK...1.Januar 1992: Sretnu Novu Godinu ti zelim.Nemogu da dodjem,ali mislim na tebe.Zelim ti mnogo uspjeha u svemu,zdravlju,ljubavi srecu u ocima tvojim-ma sve najbolje i najljepse ti zelim. 23.Mart 1993: Mislila sam da ce vrijeme izbrisati zelju za njim.Da ce ga dani koji su iza mene isrgnuti iz mog srca.Ove noci sjecanje mi opet donosi njegov lik i njegove zelene oci me prate...Gdje je sad? Dali zna da mislim na njega?LJUBAVI gdje si dali si ziv znaj da cu te zauvijek voljeti u tome me nece sprijeciti ni moja porodica ni ovaj prokleti rat...Mnogo je vremena vec proslo.Svaki dan mi je pocinjao sjecanjem na tebe a zavrsavao da mi dodjes u san.Svaka noc usnula sa tvojim imenom na usnama.Mnoge sam zore otvorenih ociju docekala,mnogo je suza obrazima mojim poteklo.Ni glas o tebi necujem.Mnoge cu ja zore jos budna docekati i jos mnogo ce suza obrazima mojim poteci.Neznam dali cu te vidjeti ikada vise i dali ce se pogledi nasi nekad srestii neznam sta mi naredno vrijeme jos nosi,koliko jos tuzni dana i noci...Nemam pravih rijeci da opisem bol koji me proganja.Pisem da bar malo olaksam dusu,prevelik je za mene ovaj teretkoji nosim. 27.Mai1995: Volim ga jos uvijek!Nedostaje mi!Zaboravicu ga!Moram!Zelim da podjem dalje na nove puteve,da zaboravim njegovo ime.Hocu li uspjeti? Niko me nije razumijeo svi (rodbina,prijatelji) svi su govorili:" Proci ce ti si ispravno postupila,vidjeces neces se kajati".Mrzila sam tu recenicu.Tako je boljelo cak me i sjecanje na taj bol tjera da se najezim.Plakala sam presavijala se u svome bolu.Tek poslije 7 godina tek tad sam bila suvise umorna od svega,nade,cekanja da dodje da kaze da je to bio samo ruzan san.Vremenom su i rodbina i prijatelji prestali da mi se obracaju kao bolesniku a ja sam pocela da izlazim bez staha da svi oko mene zele da mi naude i tako je proslost zamirala.A smijeh moje cerke uvijek je zvucala kao najljepsa muzika i ona mi je dala snagu da zivim dalje.VRIJEME LIJECI SVE ALI IPAK SAMO DONEKLE A STA KAD SJECANJA OPET POZOVU......
Ocjena: Prazno
Obnovljeno u: 23 Mart 2007
Totalno Čaptera: 0
Kompletirano: Ne