|
Sanske Po¹te |
|
- Sanski Most
79260 Banjaluèka 2
- Fajtovci
79264 Fajtovci bb
- Tomina
79265 Tomina bb
- D. Kamengrad
79266 Donji Kamengrad 68
- Lu¹ci Palanka
79267 Cvije Kukolja 1
- Stari Majdan
79268 Trg Amira ®iliæa |
|
Zadnja Posjeta |
» sanjanka17
se logira(la)o prije 164 dana 1 sat 43 min 28 sek |
» Almin
se logira(la)o prije 174 dana 1 sat 40 min 31 sek |
» DannyHD
se logira(la)o prije 424 dana 23 sati 9 min 17 sek |
» Racky
se logira(la)o prije 607 dana 5 sati 17 min 23 sek |
» emo
se logira(la)o prije 1054 dana 6 sati 28 min 54 sek |
» Kljuc
se logira(la)o prije 1098 dana 7 sati 50 min 24 sek |
» Slatka Tajna
se logira(la)o prije 1190 dana 21 sati 3 min 8 sek |
» Masinski
se logira(la)o prije 1290 dana 11 sati 11 min 43 sek |
» Plasticni
se logira(la)o prije 1485 dana 3 sati 58 min 3 sek |
» Danny71
se logira(la)o prije 1574 dana 10 sati 29 min 35 sek |
|
|
Promjeni Izgled |
|
|
Dobrovoljne donacije |
|
Ako ¾elite pomoæi da budemo jo¹ bolji, bujrum. Veliko HVALA!
Jednom
Mjeseno
|
|
|
 |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
" ..... "
|
| Opis: Siri se nebom pozar plavi, Rodne daljine sam zaboravio. Prvi put pevam o ljubavi I vidim da sam se gorko zapio. Bio sam nekad zapustena suma, Voleo sam zene i novca sjaj. Plesao sam i pio bez racuna - Snagu trosio do u beskraj. Sad je dosta, draga, da te pogledam, Da zaronim u oka mutni vir. Da pobegnes ja ti ne dam ni da u drugom potrazis mir. Pusti, mila, svoj struk tanak: Skloni taj pogled preuporan, Mozda istinu nisi znala Da i mangup bude pokoran. Znao bih da ostavim krcme, I svoje stihove - decu bosu, Samo da ti milujem prste zgrcene I kitim jesenjim cvecem kosu. Ti si za mene pozar plavi, Sa tobom bi negde gnezdo svio, Prvi put pevam o ljubavi I vidim da sam se gorko zapio. |
|
Kategorija: Ljubavne poeme - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
"Elegija"
|
| Opis: Zasto se meni javljas tajno Kada mi dusa tiho sniva? I zasto tvoje oko sjajno Golemu tugu i jad skriva? Zasto me kroz noc stanes zvati, I sta ti jadno srce iste? Ta ja ti nemam nista dati, O, ja sam pusto pepeliste. Sve sto sam imo ja sam dao, Nevjerno hladna ljubavi moje, - Sve sto sam svojim blagom zvao: Mladost i oganj duse svoje. Pa zasto meni stupas snova, Sta trazis ovdje u mrtvaca? Hladna je, hladna ruka ova Sto nekad na te ruze baca. Pusti me! Pusti i ne mori! Nek sam ovako trajem dane, Sve dok mi srce ne izgori, Sve dok mi dusa ne izda'ne |
|
Kategorija: Ljubavne poeme - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
"Lica"
|
| Opis: Zvezdanog neba i ljudskog lica nikad se covek nece moci nagledati.Gledas i gledas, i sve je vidjeno a neznano, poznato a novo. Lice,to je cvet na toj biljci koja se zove covek. Cvet koji se krece,menja izraz od smeha, zanosa, ili zamisljenosti do beslovesne tuposti ili do nepomicnosti mrtve prirode. Od kako znam za sebe, covekovo lice je za mene najjace osvetljeni i najprivlacniji delic koji me okruzuje. Pamtim predele i gradove,i mogu da ih izazovem u secanju kad hocu i zadrzim pred sobom koliko hocu, ali ljudska lica, koja sam gledao na javi i u snu, javljaju se sama od sebe i ostaju pod mojim pogledom mucno dugo ili bolno kratko, zive pored mene ili nestaju cutljivo i trajno, da ih vise nikakav napor secanja izazvati ne moze. Biva da naidje jedno jedinoi lebdi preda mnom dugo i zaklanja ceo vidljiv svet, a biva da navale stotine, hiljade lica, kao bujica, koja preti da poplavi i odnese moj svet. I dok gradove i predele gledam kroz svoj dozivljaj i kao deo sebe, moj razgovor i obracun sa ljudskim licima nemakraja. U njima su za mene ucrtani svi putevi sveta, sve pomisli i sva dela, sve zelje i potrebe ljudske, sve mogucnosti covekove, sve sto ga drzi, i sve sto ga truje i ubija; sve ono o cemu covek masta, a sto retko biva ili nikad nece biti, dobija u njima,najposle, svoj oblik, ime i glas. Pojedinacno ili u povorkama, ljudska lica se javljaju preda mnom. Neka iskrsavaju nema, sama od sebe ili meni nepoznatim povodom, a neka se javljaju, kao na ugovoren znak, na rec ili recenicu koja ih prati. |
|
Kategorija: Ljubavne poeme - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
"Ljubavna pjesma"
|
| Opis: Ti si moj trenutak i moj san i sjajna moja rijec u sumu i samo si ljepota koliko si tajna i samo istina koliko si zudnja. Ostaj nedostizna, nijema i daleka jer je san o sreci vie nego sreca. Budi bespovratna, kao mladost. Neka tvoja sen i eho budu sve sto sijeca. Srce ima povijest u suzi sto lijeva, u velikom bolu ljubav svoju metu. Istina je samo sto dusa prosnijeva. Poljubac je susret najlepsi na svetu. Od mog prividjenja ti si cijela tkana, tvoj plast suncani od mog sna ispreden. Ti bjese misao moja ocarana, simbol svih tastina, porazan i leden. A ti ne postojis, nit' si postojala. Rodjena u mojoj tisini i cami, na Suncu mog srca ti si samo sjala jer sve sto ljubimo - stvorili smo sami. |
|
Kategorija: Ljubavne poeme - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
"Nemir"
|
| Opis: Skoro ce doci, skoro ce proci, skoro ce prestati, skoro ce stati. Skoro ce bednom, skoro ce zednom, dovoljno vode dati. Skoro ce biti svi ljudi siti, skoro ce, skoro ce ljudi imati kuce, zaklon od tuce, od kise i od studi. Skoro ce nestati, skoro ce prestati da se od straha ludi, skoro ce biti sve sto cu sniti, sve sto mi zelja zazudi. O, tada ce, tada ce svud biti palace, svud bice kikota, smeha, sanjace, pevace ljubav i prolece s cvrkutom ispod streha. |
|
Kategorija: Ljubavne poeme - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
"Povratak"
|
| Opis: Ko zna (ah, niko nista ne zna. Krhko je znanje!) Mozda je pao trak istine u me, A mozda su sanje. Jos bi nam mogla desiti se ljubav Desiti-velim, Ali ja ne znam da li da je zelim, Ili ne zelim. U moru zivota sto vjecito kipi, Stvaraju se opet, sastaju se opet Mozda iste kapi- I kad prodje vjecnost zvjezdanijem putem Jedna vjecnost pusta, Mogla bi se opet u poljupcu naci Neka ista usta. Mozda ces se jednom uvece pojavit Prekrasna, u plavom, Ne sluteci da si svoju svjetlost lila Mojom davnom javom, I ja, koji pisem srcem punim tebe Ove cudne rime, Oh, ja necu znati, ceznjo moje biti, Niti tvoje ime! Pa ako i dusa u tome trenutku Svoje uho napne, Sigurnim ce glasom zaglusiti razum Sve sto slutnja sapne; Kod vecernjih lampa mi cemo se kradom Pogledat ko stranci, Bez imalo svijesti koliko nas vezu Neki stari lanci. No vrijeme se krece, no vrijeme se krece Ko sunce u krugu, I nosi nam opet ono sto je bilo: I radost, i tugu. I sinut ce oci, naci ce se ruke, A srca se dici- I slijepi za stope bivseg zivota Njima cemo ici. |
|
Kategorija: Ljubavne poeme - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
''Opomena"
|
| Opis: Cuj, recu cu ti svoju tajnu: ne ostavljaj me nikad samu kad neko svira. Mogu mi se uciniti duboke i meke oci neke sasvim obicne. Moze mi se uciniti da tonem u zvuke, pa cu ruke svakom pruziti. Moze mi se uciniti lepo i lako voleti kratko za jedan dan. Ili mogu kom reci u tome casu cudesno sjajnu predragu mi tajnu koliko te volim. O, ne ostavljaj me nikad samu kad neko svira. Ucinice mi se negde u sumi ponovo sve moje suze teku kroz samonikle neke cesme. Ucinice mi se crn leptir jedan po teskoj vodi krilom sara sto nekad neko reci mi ne sme. Ucinice mi se negde kroz tamu neko peva i gorkim cvetom u neprebolnu ranu srca dira. O, ne ostavljaj me nikad samu, nikad samu, kad neko svira. |
|
Kategorija: Ljubavne poeme - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
BAJKA I SAN
|
| Opis: Ka¾u da bajka dolazi iz sna, ili da potièe sa istog mesta sa kojeg se san javlja. Ali svi koji smo u snu bili, znamo, san nije slobodan, u snu se ne dogaða sve ¹to ¾elimo. Zato je bajka tu, da ispomogne san, da ga dopuni i dovr¹i. Ono ¹to se u snu prekida, nastavlja se u bajci, u prièi. Ima mnogo ljudi, pa i dece, koji malo sanjaju, ili ne pamte svoje snove, ili u snu nemaju ma¹te; ni¹ta im zanimljivo ne pada na pamet. Njima poma¾e bajka, i onaj ko je smi¹lja. U stvari, retko se sanja ne¹to nalik na bajku. U snu, izlazimo u neki prostor gde bi trebalo da se pojavi ne¹to èudesno, neobièno, neoèekivano, ne¹to ¹to nam je nekad neko prièao. Ali to ostaje negde ispod ili iznad sna, priviri neka blistava kapa ili èudotvorna ruka, pojuri nas neka utvara, i to je sve. ©ta se stvarno dogodilo s nama, ispirièaæe nam neko ko to zna, s neke druge strane, iz nekog drugog pamæenja, isprièaæe nam onaj ko zna bajke. A takvih nema mnogo. Iako se bajke zovu narodne, i u narodima se prièaju, oni koji zaista umeju da donesu bajku, malobrojni su. Oni koji poznaju bajke, obièno kriju svoja imena. Oni su na ratnoj nozi sa tajnama. Zbog toga i sebe dr¾e u tajni i preæutkuju svoje ime. Ali to ne znaèi da sede u mraku, ili da u ime mraka govore. Oni borave u svetlosti, u svetlostima ¾elje i slutnje, i nekog drevnog seæanja, koje izlazi na svetlost dana, nevino, kao da se ni¹ta nije desilo od èukun-vremena dedina, do danas. Bajkina prièa ne krije da ne¹to izmi¹lja, a izmi¹ljanje nije istina. Kad se veæ izmi¹lja treba onda mnogo izmi¹ljati, a to nije lako. Treba da ma¹ta lièi na samu sebe, a niko ne zna kakva je zapravo ma¹ta. Zato je stalno otkrivamo, u prièama. Na kraju èitanja bajki, vidimo: iz mnogog izmi¹ljanja, rodila se neka istina. ®ivot se ¾ivi iz dana u dan, svakodnevno. Stvarnost je postala svakodneva. Ali i to ¹to svakodnevno vidimo kao stvarnost, ima svoja nalièja, svoja skrivena lica. Bajke su lepo nalièje stvarnosti. by Jasmin |
|
Kategorija: Bajke - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
BIO SI I OSTAO
|
| Opis: Ljubavi moja ,kad sam te prvi put ugledala osetila sam tu ljubav o kojoj su svi do tada prièali - Ljubav na prvi pogled. Ja u ljubav do tada nisam verovala, za mene je i sama reè ljubav bila ne¹to nedosti¾no, daleko i strano. Ljubav prema tebi me je na najbolje promenila, postala sam mnogo veselija osoba, poèela sam da gledam samo svetliju stranu ¾ivota. Nisam mogla a ni htela skriti svoju zaljubljenost koju su svi poèeli tada da primeæuju - moj danoæni sjaj u ocima, sme¹ak na licu govorio je vi¹e od reèi. Oseæala sam da mi je "svet u rukama", i da na tren mogu "dodirnuti zvezde"... Samo jedan pogled tvojih "veselih" nebesko plavih oèiju "obarao me sa nogu". ®ivela sam za, a i od tih pogleda... Tvoja najveæa mana moj anðele bila je sto si bio najveæi ¾enskaro¹ u gradu". Zbog ponosa, dru¹tva, nisi htio, a ni mogao da poka¾e¹ svoja oseæanja (za koja sam ja znala i oseæala da su prava i iskrena) prema meni. I samo si me povreðivao. Izlazio si sa mnogim devojkama, iako nisi ni¹ta oseæao prema njima. Time si sebe uni¹tavao, patio si u sebi, a to si zbog dru¹tva skrivao i potiskivao u sebe. Ja sam to znala, a opet sam se i dalje nadala da æe¹ me jednom nazvati i reæi "Dosta mi je da zbog glupog ponosa, dru¹tva i svega, polako gubim i izgubim Tebe - Jedinu vrednu osobu u svome ¾ivotu. ®ivela sam a i danas ¾ivim za tvoj poziv koji æe mi znam doneti sreæu i mir u moj ¾ivot. Iako slaba, nada i dalje tinja u mome srcu i ne dopu¹ta mi da izgubim veru u Dragog Boga, veru u ljubav, veru u nas... i ja se i dalje nadam da æe¹ shvatiti da si Moj ¾ivot, moja sreæa a i moj bol...,i da te niko nikad neæe voleti kao ¹to te volim i voleæu do smrti Ja. |
|
Kategorija: Romantiène prièe - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
Bog ti je vratio svaku moju suzu!
|
| Opis: Ne zelim da se odvracam tvome lukavom smijehu kojeg sakrivas iza paravana pokvarenih misli.Za sve to postoji pravda bozija.Mislila si da je sve u lijepim ocima i da ces biti sretna neiskoristena ruza.Smijala si se mojoj boli dok sam te molio da ostanes i da ne bacas nasih 5 godina u zaborav.Ne,ne,ne,ja grijesim.Neces ih bacati u zaborav vec ces se kajati dozivotno sto si svoju prvu ljubav prodala za avanturu,a ja?Ja cu pokusati da te ostavim ipak u kutu lijepih slika moga zivota i na zalost uramiti u nepovrat. Nikada se nisam volio odvracati ljudima,a pogotovo ne osobama kojih sam volio.Mislio sam da sam najsretniji covjek bio kada sam te upoznao jer smo govorili da je to bila ljubav na prvi pogled.Najljepse godine svoga zivota sam tebi dao i htjeo sam da budes majka moje dijece.Volio sam te i danas te volim djubre.Kada pomislim na tebe ne mogu da disem i pocnem da se tresem od hladnoce.Hm kazes htjela bih da se vratis i da si napravila gresku.Ja bih isto volio da se vratis duso ali prekasno je sada.Necu da se bacim na grane jedne kukavice i da ti oprostim sve greske.NECU!!!!Bog te je kaznio za sve tvoje greske ,a ja te nisam preklinjao,nisam majke mi.Pustio sam te da ides svojim rajskim putem i da imas srecu koju nikada pronasla nisi.Mislila si da su njegove oci ljepse i da ima ljepse poljubce ali nisi znala da je njegova ruka teza duso,a da mu je dusa pragrozna.Rado bih ti pomogao danas da nije bilo moga "MOLIM TE NEMOJ ICI",rado bih ti pruzio ruku prijateljtstva da mogu da budem prijatelj sa tobom,rado bih te saslusao da si ti mene slusala.....sada je kasno.Kasno je ljubavi za sve i nemoj vise da me zoves jer si me prevarila i nikada ti oprostiti necu.Zao mi je kada cujem od drugih da hodas po lokalima sa casom vodke u rukama i razmazanih ociju se sakrivas po mracnim coskovima dok zalis samu sebe.Ja ti to nisam uradio vec ti je bog sve vratio sto si zasluzila.Ne zelim da te ponizavam jer za mene ces ostati nakon svih svojih gresaka jos uvjek moja prva ljubav,za mene si jos uvjek najljepsi poljubac i niko te nece ukrasti iz mojih misli ali ne mogu vise da se borim sam sa sobom,ne mogu da tugujem i da sakrivam medju drustvom svoju bol koja mi jede dusu.Hocu da zivim dalje i da budem voljen.Hocu da dozivim ono sto sam tako zelio od tebe.Boze daj joj srecu i ljubav u zivotu jer znam da nije zasluzila takvu nesrecu koja je prati.Ipak ti saljem poljubac djubre malo i zelim ti sve naj naj naj ali nemoj vise nikada da mislis da postoji ljubav na prvi pogled jer dusa se ne upoznaje na 5 minuta.CMOKAAAAAAAA....ANDJELE" |
|
Kategorija: Ljubavna pisma - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
djevojka u kovcego
|
| Opis: Bila jednom jedna siroma¹na starica i imala sina. Kad je sin narastao, ona mu rece: "Sine, mi smo siroma¹ni Ijudi; sad kada si narastao, mora¹ se ogledati za nekim poslom da bismo mogli ¾ivjeti; ja te vi¹e ne mogu hraniti." Sin je uvidio da mu majka ima pravo i rece joj: "Majcice, ja ti nisam za te¾ak posao, ali pi¹imo mom kumu, trgovcu u Smirni, da me uzme u nauk; tako cu moci dobro ¾ivjeti, New Page 2 a i tebi slati ¹to ti ustreba." Tako napi¹u kumu, a ovaj se od sveg srca slo¾i da primi mladica. Majka mu sa¹ije odijela i po¹alje ga brodom u Smirnu. Kum ga prijazno prihvati i namjesti u svom ducanu; a kako nije bio o¾enjen, davao mu je novaca, a mladic je kupovao i kuhao jelo. Jednog dana sjedeci na vratima ducana, ugleda nekog nosaca koji je nosio kovceg i vikao: "Prodajem ovaj kovceg; tko ga kupi pokajat ce se, a tko ga ne kupi, takoder ce se pokajati." Mladic pomisli: "©to li hoce taj covjek? ©to je to s tim kovcegom? Uzet cu ga"; i upita nosaca: "Po¹to daje¹ kovceg?" Ovaj odgovori: "Za pet stotina pijastara." Upravo je toliko novaca mladic malo po malo u¹tedio od svoje place; dade novac nosacu i dobije kovceg; stavi ga bez znanja svoga kuma u jedan ugao ducana. Sutradan je bila nedjelja i mladic krene u kupovinu. Tada ode u crkvu i pomisli: "Kad se vratim iz crkve, priredit cu jelo." Vrativ¹i se iz crkve kuci nade jelo gotovo i to tako priredeno da ga ni najbolji kuhar ne bi mogao tako napraviti i on rece sam sebi: "Gle, kum je sam priredio jelo dok mene nije bilo." Cim je kum do¹ao, naprave stol i sjednu za rucak. Kad je kum vidio dobro jelo, rece Konstantinu - tako se zvao mladic: - "Kladim se, sine, da danas ni kralj nema tako dobar rucak. Postao si naj- bolji kuhar u zemlji." A mladic pomisli: "Aha, kum je sam priredio rucak, a sada me zadirkuje", pocrveni malo i za¹uti. Narednog je dana opet kupovao, ovaj put ribe; ostavi ih kod kuce i pode u ducan; cim bude podne, doci ce i skuhat ce ih, pomisli. Kad je dovr¹io svoje poslove vrati se kuci i nade ribe vec skuhane i to tako dobro da je cijelo susjedstvo mirisalo. "Aha",pomisli, "opet je kum obavio moj posao". Kum dode, sjede za rucak koji mu je tako prijao da se nije mogao dovoljno nahvaliti mladica. Vidjev¹i da se kum pravi kao da ni¹ta ne zna pocne mladic sumnjati. Drugog dana krene opet u kupovinu i donese robu kuci. Ali umjesto da ode u ducan sakrije se u ormar. Tada vidje kako iz kovcega izlazi djevojka, tako lijepa da je cijela kuca zablistala od njezine Ijepote. Djevojka opasa pregacu i pocne kuhati. Mladic bija¹e toliko opcaran njezinim izgledom da se nije mogao suzdr¾ati. Izade tiho iz ormara i rece: "Jesi li ti, ovako kako ovdje stoji¹, andeo ili covjek?" Ona odgovori: "Ne boj se, covjek sam! Kad sam do¹la u ovu zemlju vidjela sam te i zaljubila se u tebe jer si tako lijep. Ja sam kci egipatskog kralja. Jednog dana kad sam bila na ljetovanju u Smirni ugledala sam te i zavoljela. Kad sam se vratila svom ocu u Egipat, on me htjede udati. Ali buduci da sam ja voljela tebe i znala da me moj otac nikad ne bi dao za tebe, rekla sam mu: Ne ¾elim se udati. - On se razljutio i naredio jednom od svojih Ijudi da me strpa u kovceg i potajno proda daleko od Egipta. Ali ja sam rekla covjeku neka me donese u Smirnu i proda tebi. Sada cemo pricekati da vidimo ¹to ce moj otac uciniti jer on nema drugog djeteta." Kad je Konstantin saznao da je djevojka kraljevna, baci joj se pred noge. Ali ga ona digne i poljubi i oni se potajno vjenca¹e a da kum nije ni¹ta saznao. Drugog dana ode Konstantin na neki brod i rece kapetanu: "Povjerit cu ti jedan kovceg; cuvaj ga kao zjenicu oka i odnesi ga mojoj majci." Tako mu dade kovceg, a kapetan ga odnese Konstantinovoj majci zajedno s pismom u kojem je ovaj pisao da je u kovcegu njegova ¾ena. Majka je ljubezno primi i veoma zavoli. Jednog se dana pred staricinom kucom pojavi neki ®idov i kad ugleda lijepu djevojku, obuze ga isku¹enje da je dobije. Primjeti da je iza¹la na vrata i ponudi joj robu na prodaju; ali djevojka ugledav¹i ga ude u kucu. ®idov je sad dolazio dan za danom da je vidi; ona se skriva; on je slao ljude da s njom govore, ali ih je ona odbijala. Tada se ®idov razljuti i napi¹e pismo Konstantinu: "Tvoja ¾ena pu¹ta bez znanja tvoje majke sve mlade mu¹karce u kucu i pokvarena je ¾ena." Kad je Konstantin to procitao tako se razbjesnio da je odmah oti¹ao iz Smirne i otputovao svojoj majci. Djevojka ga je ugledala s prozora, brzo si¹la, otvorila vrata i poljubila ga. Kad je Konstantin ugledao svoju ¾enu tako se razljutio da je nije ni pitao je li istina ono ¹to mu ®idov bija¹e pisao, vec je zgrabi i baci u rijeku koja je protjecala pokraj kuce. Tada ude u kucu k svojoj majci. Ova mu isprica ¹to je ®idov sve cinio da dode do ¾ene. I rece mu da se njegova ¾ena samo podrugivala ®idovu. Tada Konstantinu dode da oduzme sebi ¾ivot. Pode do rijeke i namjesti Ijude da gledaju da li mu se ¾ena utopila; ali je nigdje nisu otkrili. Tada se Konstantin okrene i pojuri kao lud u daljinu. Kad je djevojka pala u vodu, ribari su bili bacili mre¾e. Izvuko¹e je polumrtvu i zamota¹e u jedan ogrtac. Prode jedan Turcin i upita ribare imaju li ribe. Oni odgovore da nisu ulovili ni¹ta osim jedne ¾ene. Kad je Turcin vidio ¾enu, osvojila mu je srce i on je kupi od ribara za pedeset tisuca pijastara. Kad se osvijestila ugleda pokraj sebe Turcina; tada se sjeti ¹to je pretrpjela i rece Turcinu: "©to ce¹ uciniti sa mnom? Ako me uzme¹, a ugleda me neki drugi koji je jaci od tebe, uzet ce me on. Ali zna¹ li ¹ta cemo uciniti? Daj mi svoju odjecu i presvuci cu se u mu¹karca da me nitko ne prepozna kao ¾enu." On pristane, ona uzme njegovu odjecu, stane iza jednog grma i presvuce se. Tamo je stajao Turcinov konj. Presvukav¹i se, popne se na konja i odjuri. Turcin primijeti da je dugo nema i pode da pogleda. Ali je ne nade. Tada i on jad- nik ode odatle, k tome jo¹ polugol i bez konja. Ona je jahala iz sata u sat od brda do brda dok nije usred noci, ni ne znajuci stigla u Egipat, zemlju kojom je vladao njezin otac. Buduci da su vrata glavnog grada bila zatvorena, a padali su snijeg i ki¹a, djevojka se sru¹ila pred gradskim vratima. Tih je dana u Egiptu umro kralj, a kako nije ostavio nasljednika skupi¹e se ministri i izasla¹e ljude da tra¾e kraljevu kcer koja se izgubila, kako je kralj neistinito rekao. Tra¾ili su nekoliko dana, ali je nisu na¹li, a kako je zemlja trebala kralja, reko¹e: "Buduci da nema djeteta od kraljeve krvi, treba u ovoj stra¹noj noci punoj snijega i zime u kojoj bi svak tko le¾i vani morao poginuti izabrati za kralja onoga koga se najprije nade izvan vrata glavnog grada." Drugog dana vidje djevojka koja je bila obucena kao mu¹karac, promrzla i ni o cemu ni¹ta nije slutila, kako se vrata otvaraju i izlaze dvanaestorica. Ona se popne na konja i stane na stranu da ih propusti. Ali kada su dvanaest ministra ugledali lijepoga mladica, padnu mu pred noge, dovedu ga u dvorac i postave za kralja. Kako je djevojka bila mudra i nitko je nije prepoznao kao ¾enu vladala je kraljevinom tako dobro da su je svi voljeli kao dragog boga. Bila je tako omiljena kod naroda da su postavili nje- zinu sliku kraj svih izvora u zemlji da bi je vidjeli svi koji dolaze crpsti vodu. Tada djevojka potajno naredi svojim ljudima da paze na svakoga tko dolazi po vodu. Ako primijete nekog tko uzdi¹e cim vidi njezinu sliku, nega ga uhvate, dovedu u dvorac i stave pod stra¾u. Jednog dana dode ®idov koji bija¹e pisao pismo njezinom mu¾u i kad mu pogled pade na sliku, uzdahnu. Kad su to spazili kraljevi ljudi, uhvate ga i dovedu u dvorac. Drugog dana dodo¹e ribari, i oni uzdahnu¹e kad su vidjeli sliku, pa i njih dovedo¹e u dvorac. Tada prode nakon nekoliko dana Turcin, te i njega uhvate kad je uzdahnuo. Kad je opet pro¹lo nekoliko dana, prode njezin mu¾, i kad ugleda sliku, usklikne: "Ah, kako joj je slicna! Oh, za¹to sam je izgubio?", pocne plakati i zapomagati i tako i njega odvedo¹e u dvorac. Kad je djevojka vidjela da su svi, koje je ¾eljela imati, na okupu, zapovjedi da se ministri sakupe, a ona ce im objaviti presudu koju donese. Svi se dakle okupe, a ona je kao kralj sjedila u sredini. Tada naredi da se dovedu svi koji su bili uhvaceni i zapovjedi da nitko ne smije govoriti dok mu ona to ne dozvoli. Tada kralj zapoce i rece: "®idove, za¹to si uzdahnuo kad si ugledao sliku kraj izvora? Pazi, ne la¾i, inace cu ti odmah dati odsjeci glavu." ®idov odgovori: "Sta da ti ka¾em, kralju; prepoznao sam da slika pred- stavlja jednu ¾enu." Tada isprica kako je napisao pismo jer ga djevojka nije htjela uzeti za mu¾a. Kad je zavr¹io ona mu rece: "Dobro, rekao si istinu, sjedi na stranu." Tad htjede njezin mu¾ navaliti na ®idova cuv¹i iz njegovih usta kako je potvorio njegovu ¾enu; ali mu kralj rece: "Ostani po strani i ne mici se, inace ce¹ se lo¹e provesti." Mu¾ se tada povuce. Tada kralj upita ribare: "©to je bilo vama da ste tako uzdisali?" A oni odgovori¹e: "Mi smo tu ¾enu ulovili u mre¾u i prodali je nekom Turcinu." - "A ti", rece kralj Turcinu, "¹ta je bilo tebi?" "Ja sam" odgovori on "onaj koji je tu ¾enu kupio, ali mi je ona pobjegla i ostavila me, prije nego ¹to sam je pravo vidio, bez odijela i konja." Tada se ministri zamisle, pogledaju kralja, ali im on dade znak neka se ne micu. Tada rece svom mu¾u: "A ti, za¹to si ti uzdahnuo?" - "O, jadan ja", odgovori on sa suzama u ocima, "ja sam bio njezin mu¾, a sada je za mene izgubljena." - "Ne", rece ona, "nisi je izgubio. Priicekajte malo, odmah cu se vratiti." Ona izade, presvuce se u ¾enske haljine ¹to ih je imala kad je bila kod svog mu¾a i vrati se tako natrag. Kad su je ugledali, svi su ¹irom otvorili oci, ministri su prepoznali kraljevu kcer, mu¾ svoju ¾enu, a ostali djevojku.Najprije joj pride mu¾, padne joj pred noge i zamoli je da mu oprosti. Ona ga podigne, poljubi i posjedne pokraj sebe. Ribarima dade novaca, Turcinu njegovo vlasni¹tvo, a ®idovu, koga su ministri htjeli objesiti, oprosti, ali mu nalo¾i da u roku od dvadeset i cetiri sata napusti njezino kraljevstvo. Sada glasnik objavi da je kraljevna pronadena. Slavilo se veliko slavlje; Konstantin postade kralj i pili su i jeli sve do dana¹njeg dana. by Jasmin |
|
Kategorija: Bajke - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
dobra seva
|
| Opis: ®ivio jednoc neki siromah. Imao samo jednu njivicu koju je zasijao prosom. Raslo proso, ponaraslo, bubrilo, nabubrilo i napunilo se zrnjem. A kad je dozrelo, naviknu¹e se vrapci i ¹eve da dolijecu na tu njivu, jer nigdje naokolo nije bilo druge njive s prosom. Kad je siromah razabrao da mu nece ostati prosa, pocne paziti na njivu i tjerati pticice. A one bi odletjele s jednog kraja na drugi i opet se spustile. Siromah se nade u cudu i izjada se svojoj ¾eni. New Page 2 U svakom zlu ima i dobro - odvrati mirno ¾ena. Ali siromah nije mogao spavati od brige. Sutradan ode rano na njivu i pocne vikati i lupati o neki lim pla¹eci pticice. Tako danas, sutra tako. Napokon odluci uhvatiti pticicu i svezati je na kolac usred njive kao pla¹ilo ostalima. Uvreba jednu ¹evu i poklopi je kapom. - Ej, jesi li mi napokon pala u ruke, prokleta ptico! Sto da sad ucinim? Da te zakoljem ili da ti otkinem glavu? - Ne ubij me, dobri covjece - progovori ¹eva Ijudskim glasom. - Ako me pusti¹ ¾ivu i zdravu, dat cu ti ¹to god za¾eli¹. - ©to mi ti mo¾e¹ dati? - zapita zacudeni seljak. - Ni sama nema¹ drugo do malo perja na plecima. - Odnesi me k onoj kru¹ci na bre¾uljku, pa ce¹ vidjeti ¹to ti mogu dati - odvrati ¹eva. Seljak joj ne povjeruje, ali ipak pode do kru¹ke ne ispu¹tajuci ¹evu iz ruke. - Sad reci ¹to ce¹ mi dati, ako te pustim? - zapita. - Vidi¹ li onaj prutic pod kru¹kom? - rece ¹eva. - Njim udari o tlo, i on ce ti dati sve ¹to za¾eli¹. Siromah uzme prutic i zamisli se: ¹to da za¾eli? "Za¾elit cu kruha i sira, samo da vidim ¹to ce biti" - pomisli, i udariv¹i pruticem o zemlju, rece: - Pruticu, daj mi kruha i sira! U isti se tren pred njim pojavi topla pita i svje¾ sir umotan u bijeli rubac. Seljak se zbuni, ne vjerujuci ocima. Pusti ¹evu, najede se do sita, i ponese kuci cudnovati prutic. Ispripovjedi ¾eni sve od pocetka do kraja, ali ona mu ne htjede vjerovati. Tad on udari pruticem o tlo i rece: - Pruticu, ¾elim pecenu koko¹ i crveno vince! Cim je izustio ove rijeci, na stolu se pojavi pecena koko¹ i boca crvena rujnog vina. ®ena se obraduje i rece mu¾u: - Mu¾u, omrzlo mi je ¾ivjeti u bijedi, ¾elim lijepu kucu. Seljak udari pruticem o tlo i rece: - Pruticu, ¾elim lijepu kucu. U isti tren nestade kolibice i na njenu se mjestu stvori golema kuca s velikim prozorima. - Sad nam je dobro s tim pruticem, mu¾u - obraduje se ¾ena. - ®ivjet cemo carski, imat cemo ¹to god za¾elimo. - Hajde da pozovemo cara u goste, neka ljudi prsnu od zavisti - rece seljak. - Ne uznosi se, mu¾u, to ne valja - poku¹a ga umiriti ¾ena. Ali on je ne htjede poslu¹ati. - ©uti i slucaj ¹to ka¾em! - vikne seljak. - Sad cu udaritt pruticem i kazati mu neka nam u dom dovede cara. Udari pruticem o tlo i rece: - Pruticu, dovedi mi cara u goste! U isti cas netko pokuca na vrata i car ude u sobu. - Za¹to me zovete? - zapita ljutito pogledav¹i seljaka i njegovu ¾enu. - Pozvali smo te u goste, cestiti care - nasmije¹i se ¾ena. - Sjedni da te pogostimo ¹to nam je dao Gospodin. Uzmi, mu¾u, prutic i zatra¾i najbogatija jela, jela ¹to ih jede samo car. Seljak udari pruticem o tlo i na stolu se pojave razlicita jela: pecene guske i pilici, razliciti kolaci, vino, i ¹to li sve ne. Ugledav¹i car sve to zbuni se. "Eh, kad bih mogao ukrasti taj prutic, na zemlji ne bi bilo sretnijeg covjeka od mene" - pomisli. I jeduci i pijuci mislio je samo o tom - kako da seljaku ukrade prutic. Po¹to se bogato nahrani¹e i porazgovara¹e, car ode u svoju palacu. Zapovjedi slugama neka mu nacine ba¹ onakav prutic kakav je seljakov. Car udari njime o tlo, za¾eliv¹i mramorni bunar u svom dvoru, ali uzalud - ni¹ta se ne dogodi. Sutradan sakrije ispod odjece svoj prutic i ode seljaku u goste. Seljak doceka cara, bogato ga pogosti i popije vi¹e nego ¹to mu je glava mogla podnijeti. Car je to i cekao. Izvuce ispod odjece la¾ni prutic, stavi ga kraj seljaka, a seljakov prutic sakrije u odjeci Onda radosno ode i odmah se pohvali pred caricom kako je nad mudrio seljaka ukrav¹i mu cudotvorni prutic. Sutradan ujutro seljak udari pruticem o tlo, ali uzalud. Udari po drugi put, pa po treci put - opet ni¹ta. Tad se dosjeti ¹to se zbilo, pa zajauce: - Oh, ¾eno, car mi je ukrao prutic. Sto cemo sad bez njega - Nisam li ti kazala neka se ne plete¹ s carem, mu¾u, za¹to me nisi poslu¹ao? Vidi¹ li ¹to se zbilo? Nije mu bilo dosta ¹to smo ga docekali i bogato pogostili, vec nam je jo¹ ukrao i prutic. Bicu sretna, ako ti ne ucini jo¹ kakvu vecu pakost. Seljak ode k caru po svoj prutic. Car ga srdito doceka, cak ga ne pusti ni preko praga. Doznav¹i ¹to seljak hoce, vikne od sve glasa: - Pocastio sam te i do¹ao ti u goste, a ti me naziva¹ kradljivcem! Hej, momci! Uhvatite ovog prostaka i udarite mu stotinu udaraca po golom, pa neka se samo usudi da me ponovo nazove kradljivcem! Careve sluge uhvate seljaka, udare mu stotinu udaraca i izbace ga na cestu. Le¾ao seljak i jaukao, ali nitko mu se ne usudi pomoc: jer su se svi bojali cara. Napokon seljak ustane i polagano se, polagano odvuce prema svome domu. Putem mu padne na um da se izjada ¹evi. Ode pod kru¹ku. ©eva mu se spusti na rame. - ©to je, dobri covjece? - zapita. - Zbila se velika nesreca - izjada se seljak. - Jucer mi je car bio u gostima i ukrao mi prutic ¹to si mi ga dala. Danas je kad sam do¹ao k njemu po prutic, zapovjedio slugama neka me udare stotinu batina po golom... jedva se dovukoh dovle. Molim te, milopojna ¹evo, daj mi drugi onakav prutic da se ne moram ponovo boriti s bijedom. - Imala sam samo jedan prutic, i zato ti ne mogu dati drugi - odgovori ¹eva. - Ali ne brini se, dobri covjece, pomoci cu ti Vidi¹ li na kru¹ci onaj ¾eljezni topuz? Cim njime udari¹ o tlo pojavit ce se tri Arapina-junaka. ©to im god zapovjedi¹, odmah ce izvr¹iti. Po¹to zavr¹e posao, ponovo udari topuzom o tlo i on ce nestati. Seljak se obraduje, uzme topuz i ravno k caru. Cim ga car ugleda, stra¹no se razljuti i zapovjedi slugama neka ga uhvate ponovo rnu odmjere stotinu udaraca po golom. Ali seljak udari topuzom o tlo i odmah iskoce iz nevidjelice tri Arapina-junaka te raspr¹e sluge. Car, ugledav¹i Arape, upla¹i se i nagne u bijeg, ali ga oni u dva skoka stignu pocnu mlatiti po plecima. Car se jo¹ jace presta¹i i stane moliti seljaka: - Jao, brate, ka¾i ovim Arapima neka me ostave na ¾ivotu, vratit cu ti prutic. - Aha - nasmije se seljak. - Malo prije si zapovjedio neka mi sluge udare stotinu batina, a sad me naziva¹ bratom. Daj brzo prutic i ne usudi se vi¹e krasti, jer ce biti zlo po tebe. Seljak uzme prutic, udari topuzom o tlo i Arapi se sakriju. Onda ode veseo i zadovoljan kuci.
by Jasmin |
|
Kategorija: Bajke - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
Evelini Hanskoj
|
| Opis: "Boze, kako si mi se ucinila lijepom, one nedjelje, u ljubicastoj haljini. Oh, kako si snazno pogodila sva moja mastanja! Zasto si toliko trazila da ti kazem ono sto sam htio da ti izrazim samo pogledima? Misli te vrste gube rijecima. Htio bih da ih predam iz duse u dusu plamenima jednog pogleda! A sada, moja obozavana, ma sta ti napisao, gonjen vremenom, tuzan ili veseo, znaj dobro da u mojoj dusi postoji beskrajna ljubav, da ti ispunjavas moje srce i moj zivot, da nista nece izmjeniti tu ljubav iako je uvijek dobro ne izrazim; da ce cvjetati sve ljepsa, novija, ljupkija, jer je to prava ljubav, a istinska ljubav stalno raste. To je lijep cvijet, dugog vijeka, usadjen u srce, koji siri svoje grane i grancice, koji svake godine udvostrucuje svoje lijepe grozdove, svoje mirise; i, dragi moj zivote, reci mi, ponavljaj mi stalno da nista nece povrijediti ni njegovu koru ni njegovo lisce, da ce rasti u nasim srcima, voljen, slobodan, njegovan kao zivot u nasem zivotu, jedini zivot. Oh, koliko te volim! I kakvim melemom me obavija ljubav; nema tog bola koji mogu da osjetim. Ti si moja snaga, ti to vidis."
by SaBiNa |
|
Kategorija: Ljubavna pisma - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
Jedna predivna prica
|
| Opis: Ipak DOSADA je u tom neobicnom drustvu stalno zivjela. Ikad je vec treci put zjevnula,ludost je, luda kao i uvijek, predlozila:''hajdemo se igrati skrive!" SPLETKA je znacajno podigla obrvu a ZNATIZELJA je, u nemogucnosti da se zadrzi upitala:kakva je to igra?'' To je igra u kojoj ja pokrijem oci i brojim do tisucu, dok se vi sakrijete. A kad izbrojim krecem u potragu. Koji prvi bude pronadzen zauzece moje mjesto. Mjesto u sljedecoj igri objasnila je LUDOST. ODUSEVLJENJE je poletno zaskakutalo, dok se RADOST, gotovo neuspjesno, trudila uveriti SUMNJU, koja nikom ne vjeruje u igri. NO bilo ih je jos nekoliko koji se nisu htjeli igrati.... ISTINA se pitala zasto bi se ona krila kada ce je i onako na kraju pronaci. OHOLOST je drzala da je igra glupa(a zapravo ju je ljutilo sto zamisao nije bila njena). KUKAVICLUK nije htio riskirati.''jedan..dva..tri..pocela je brojati LUDOST. LJENOST se sakrila iza prvog kamena na putu, VJERNOST je potrazila zaklon na nebu,a ZAVIST je cucnula u sjenu USPJEHA, koji se vlastitom snagom popeo na vrh stabla. VELIKODUSNOST se gotovo nije uspjela sakriti jer joj je svakako mjesto koje je pronasla izgledalo prekrasno za nekoga od njezinih prijatelja. Kristalno jezero prepustila je LJEPOTI, hlad drveta SRAMEZLJIVOSTI. Mekocu leptirova leta ustupila je OSJECAJNOSTI, kretanje vjetrova SLOBODI a sebi ...? Ipak na kraju se i ona sklonila, i to u zraku sunca. SEBICNOST je, sto se naravno moglo i ocekivat, nasla naj udobnije mjesto na svjetu, idealno samo za nju. LAZ se sakrila na dnu okeana, a zapravo je bila iza duge. STRAST i POZUDA su se zajedno sakrili u jedan vulkan, a ZABORAV...zaboravio je gdje se uopce sakrio, ali nije bitno. Kad je LUDOST dosla do broja devesto devedeset i devet, LJUBAV nije jos bila pronasla niti jedno mjesto za sebe, jer joj se svako cinilo zauzeto. Tada je ugledala prekrasan ruzicnjak i zavukla se medzu crvene ruze. Kada je LUDOST izbrojala do tisucu i pocela traziti, prvo je, naravno nasla LJENOST koja je bila iza naj blizeg kamena. Potom je cula VJERNOST kako na nebu razgovara s BOGOM. STRAST I POZUDU osjetila je u podrhtavanju uznemirenog vulkana, a ZAVIST je pronasla cim je ugledala USPJEH. SEBICNOST nije morala ni traziti jer se sama otkrila bjezeci iz svog skrovista.Trazeci dalje LUDOST je dosla do kristalnog jezera i odma otkrila LJEPOTU. SUMNJU je vidjela kako sjedi na jednom kamenu, otkrivsi se sama kako nebi nikom morala govoriti gde se skrivala. Doskora su svi bili pronadzeni, DAROVITOST je cucala u svjezoj mirisnoj travi, TJESKOBA u tamnoj spilji.L AZ ih je sviju uvjerila da je bila na dnu okeana(a virila je iza duge)ZABORAV je vec zaboravio da se neceg uopce igrao. LUDOST nikako nije mogla pronaci LJUBAV. Trazila je po cjelom svjetu, iza svakog stabla, grma, cvijeta, na dnu svakog potoka i na vrh svake planine, a kad je vec odustala pogled joj zastade na prekrasnom ruzicnjaku, uzela je stap i pocela razmicati ruze. Odjednom je zacula bolan vrisak, trnje se zabolo LJUBAVI u oci i silno je ozlijedilo. LUDOST nije znala sta bi od jada ispricavala se molila plakal, da joj dopusti iskupljenje a onda se sjetila.... Obecala je LJUBAVI da ce do kraja zivota ostati sa njom. I tako:odkad se igra skrivanja igrala prvi put na zemlji, LJUBAV je slijepa a LUDOST joj je vjerna prijateljica.. by Jasmin |
|
Kategorija: Bajke - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
LJUBAV SA KRILIMA
|
| Opis: Nevjerojatno! Ja bi mogla da pi¹em samo o njemu, o jedinoj mojoj ljubavi, ma koliko ona bila nesigurna, ali znam, da veæ dugo, on je moja sjenka, moja misao svakida¹nja, moja bol i moja istina. Dok sam okretala njegov broj, ruka mi se tresla, drhtala sam poput pruta i i¹èekivala njegov mili glas, koji nisam dugo æula; konaèno se javi, a ja sam uspjela jedva pribrano reæi: ja sam, samo da ti èujem glas! - kako si? - reèe on, - mrtvo i bez ¾ivota - odgovorila sam i poèela plakati... - ne, plaèi, molim te, mora¹ da misli¹ na sebe... nastavili smo na¹u ljubavnu romansu, slatko zabranjeno voæe... preko telefona...a ja nisam prestajala plakati, jednostavno suze su same padale... Veæ dugo nismo skupa, ma koliko se trudim da ga potisnem iz svoje lude glave, u meni je ne¹to jaèe od svega, od svih trezvenih odluka, od svih pametnih odluka...mislim da otrov u mojim venama teæe...otrov, ljubavni napitak, koji kola mojim venama i ne mogu ga se rije¹iti, ..otrovana sam od ljubavi jednog èovjeka, koji je zauvijek u¹ao u moj ¾ivot! Kako priznati sebi da je neèemu kraj, kad ni on ne ¾eli priznati sebi a ni meni da je kraj...kako zaboraviti njegove tople usne ¹to ih i u snu osjeæam...¹to se sva mokra probudim i shvatim da je san...a kao da je kri¹om do¹ao u moj san poput èarolije... Kolika je samo moja zelja da ga dotaknem, grlim i ljubim, ..jaka i spontana...iskrena i vjeèna...umrijeti bi mogla sa smije¹kom jer sam prvi put pravo voljela! Ali, znam da je gotovo, znam da nema izlaza i znam da ne smijem pogrije¹iti, jer bi ga zauvijek izgubila, zauvijek bi samo sanjala i èeznula za njim... Ako volim njegov dodir, njegovu prièu, poljubac i zagrljaj, pogled sa toplim osmjehom, ¹ta da pomislim, nego da je to ljubav sa krilima... Sad ga ima sad ga nema...èekati mi preostaje samo i da ga volim, jer voljeti njega samo ja znam i on to zna...uvjerena sam da to ¾eli, da traje vjeèno ali zabranjeno... Kako se osloboditi tog Bo¾jeg roba, ¹to me voljeti zna? ¹to prihvatih tu tajnu ljubav uz sve uslove vjernosti, davanja i odricanja...kako? I suze mi ludo padaju, dok prièam sa tim ubogim, ranjivim stvorom, ¹to u njegovom glasu spoznah slabost, onu slatku slabost mu¹karca koji, pati, koji voli...koji mi reèe da me usprkos svemu voli...OH, ¾ivote moj, radosti moja, snove moj stvarni, ¹to te nazvah, ja se ne pokajah...samo sam htjela æuti te dvije rijeè -VOLIM TE- |
|
Kategorija: Romantiène prièe - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
maksim rilski
|
| Opis: U davno vrijeme ¾ivio je u Kijevu knez. A kraj Kijeva je bio zmaj. Svake godine slali su tom zmaju danak: ili mladoga momka ili djevojku. Doðe tako red na kne¾evu kæerku. Nema ¹ta - slali graðani pa mora i knez da po¹alje. I preda knez svoju kæerku zmaju za danak. New Page 3 A kæerka bija¹e tako dobra i tako lijepa da se to ni iskazati ne mo¾e. Zavoli je zmaj. Jednom se poène ona zmaju umiljavati i upita ga: - Ima li - reèe - na svijetu takav èovjek koji bi te svladao? - Ima - reèe zmaj - u Kijevu, kraj Dnjepra. Kad nalo¾i peæ u kuæi, dim se èak do neba di¾e, a kad ide na Dnjepar da ko¾e moèi (on je ko¾ar), ne nosi jednu nego dvanaest najednom. Nabreknu one od vode na Djepru, a ja se uhvatim za njih - a on i ne osjeti: kad povuèe, umalo ¹to i mene s ko¾ama na obalu ne izvuèe. Eto, samo se toga èovjeka ja bojim. Kneginja stade razmi¹ljati o tom: kako da kuæi poruku po¹alje i kako da se izbavi i ocu doðe. A ona nije imala ni ¾ive du¹e kraj sebe osim jednoga golupka. Othranila ga je jo¹ za sretnih dana kad je u Kijevu ¾ivjela. Mislila je tako, mislila, pa napisa ocu: "Tako i tako - veli - kod vas, oèe, u Kijevu ima èovjek koji se zove Kiril, a nadimak mu je Ko¾ar. Po¹aljite starce i zamolite ga ne bi li htio da se sa zmajem bori i mene jadnicu iz ropstva izbavi. Molite ga, roðeni oèe moj, i rijeèima i darovima da se ne bi uvrijedio zbog kakve neuètive rijeèi. A za njega i za vas uvijek æu se bogu moliti." Napi¹e ona tako, prive¾e to pisamce golubu pod krilo i ispusti ga kroz prozor. Golub uzleti pod oblake i doleti kuæi na kne¾evo dvori¹te. A djeca trèala sama po dvori¹tu pa ugledala goluba. - Tajo, tajo - vièu - gledaj, doletio golub od sestrice! Knez se najprije obraduje, a zatim se zamisli i rastu¾i. "Da nije prokleta nakaza ubila moje dijete?" Zatim domami goluba i ugleda pisamce ispod krila. Uzme ga i èita: kæerka pi¹e - veli - tako i tako. Onda on br¾e bolje sazove starje¹ine: - Ima li takav èovjek koji se zove Kiril Ko¾ar? - Ima, kne¾e, ¾ivi kraj Dnjepra. - Kako bismo k njemu do¹li, a da se ne uvrijedi i da poslu¹a? Dogovorili se oni i ovako i onako pa poslali k njemu najstarije Ijude. Do¹li oni do kuæe, od¹krinuli vrata u strahu i stra¹no se upla¹ili. Vide: sjedi Ko¾ar sam na podu okrenut leðima prema njima i gnjeèi rukama dvanaest ko¾a. Vidi se samo kako se nji¹e njegova bijela brada. Onda se jedan od poslanika naka¹lja: "Khe!" Ko¾ar se prestra¹i, a dvanaest ko¾a samo "trr, trr"! Okrete se ko¾ar, a oni mu se do pasa poklone: "Tako i tako, vele: poslao nas k tebi knez s molbom." A on ih i ne gleda i ne slu¹a: razljuti se ¹to je zbog njih dvanaest ko¾a iskidao. A oni ga opet poce¹e moliti i zaklinjati i pado¹e na koljena... A on ni slu¹ati neæe. Molili ga, molili, pa oti¹li oborene glave. ©to da se radi? Knez tuguje, a ¾ale i sve starje¹ine. - A ne bismo li sada poslali mlaðe? Posla¹e mlaðe - ni oni ni¹ta ne opravi¹e. Ko¾ar ¹uti i du¹e kao da i ne govore njemu. Tako se razljutio zbog onih ko¾a! A knez se dosjeti pa po¹alje k njemu malu djecu. Kad oni stigo¹e, pa kad ga poèe¹e moliti, pa kad kleko¹e i zaplaka¹e! Sad ni sam Ko¾ar ne izdr¾a, nego zaplaka i reèe: - No dobro, uèinit æu vam za volju! I poðe knezu: - Dajte mi - reèe - dvanaest baèava smole i dvanaest vozova konoplje. Omota se konopljom, nasmoli se dobro smolom, uzme maè u kom ima dobrih sto oka i poðe zmaju. - ©to si ti, Kirile, do¹ao da se bije¹ ili da se miri¹? - Ta kakvo smirenje! Do¹ao sam da se bijem s tobom, nakazo prokleta. - I tako se stanu biti - sve zemlja tutnji. Kad se zmaj zaleti i uhvati zubima Kirila, otkine mu komad smole. Opet se zaleti i uhvati ga pa i¹èupa naramak konoplje. A ovaj kad sna¾nim maèem opali zmaja, odmah ga sabije u zemlju. A zmaj gori kao vatra, vruæe mu je, pa dok otrèi na Dnjepar da se napije i malèice ohladi, Ko¾ar se brzo omota konopljom i nasmoli smolom. , Iskoèi iz vode prokleta nakaza, nasrne na Ko¾ara, a on ga samo zvizne maèem! Opet nasrne, a on ga samo maèem zviz! zviz! da sve odjekuje. Tukli se, tukli, dim se vije, iskre vrcaju. Zagrijao Kiril zmaja kao kovaè leme¹ na nakovnju: samo krèi i krklja prokletnik, a pod njim sve zemlja stenje. Narod stoji po brdima ni ¾iv ni mrtav, zgrèio ruke pa èeka ¹to æe biti! A zmaj odjednom -u-u-uh! Zemlja se potresla. A narod samo pljesnu rukama: - Evala, Ko¾aru! Ko¾ar tako ubio zmaja, oslobodio kneginju i dao je knezu. A knez ne zna kako da mu zahvali. Od toga vremena prozva se mjesto gdje je Kiril ¾ivio Ko¾ari. by Jasmin |
|
Kategorija: Bajke - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
Mislim da je ljubav...
|
| Opis: Koliko vas je igralo igru? Koliko vas se je trudilo dobiti ne¹to za ¹to zna¹ da ne mo¾e¹ imati? Koliko puta ste zbog toga patili? I uvijek ponovo.. Uvijek iz poèetka... Uvijek ista igra... Znam jednog anðela, sa osmjehom koji sobu obasja. Sa oèima ¹to sjaje sreæom, sa glasom kao pjesmom neke daleke ptice.. ¹to te vuèe da ju slu¹a¹, gleda¹, ¾eli¹ dotaknuti.. Barem na trenutak.. Pomirisati njenu ko¾u, osjetiti njenu kosu pod svojim prstima. Barem na trenutak zaustaviti sve, da vrijeme ne ode, da ostane tu, kad ju gledam i sve dublje tonem i gubim se u njenom pogledu.. Pogledu koji gleda njega. Njemu pru¾a ljubav, a meni bol. Njenom osmjehu ¹to me gu¹i, ¹to me ubija, malo po malo. Jedan za drugim.. ¾elim je zagrliti, ¾elim je poljubiti.. Ali znam da ne mogu, da je ne mogu imati.. I za¹to patim, pitam se? Za¹to budalu od sebe radim. za¹to ne prestanem i odustanem..? Za¹to? Za¹to?! Zato jer znam gdje to ide. Zato jer znam gdje æe to zavr¹iti. Zato jer je to jaèe od mene. Ne mogu si pomoæi, da ju ne gledam - a znam da mogu. Da ju ne nasmijem - a znam da mogu. Da ju ne usreæim - a znam da mogu. Prepotentan ka¾ete... Mo¾da... A mo¾da sam i samo malo zaljubljen pa ne vidim istinu ¹to se skriva iza svakog njenog pogleda, svake njene rijeèi, njenog osmjeha. Ka¾u da ljubav ne poznaje granice.... nije istina.. ljubav jako dobro zna svoju granicu. Ona se nalazi tamo gdje on voli nju a ona njega ne.. I ni¹ta to promijeniti ne mo¾e A kada to zna¹.. Za¹to se i dalje trudi¹? Za¹to se muèi¹? Za¹to pati¹? Za¹to? Za¹to?! Zato jer ¾eli¹ da postavi¹ smije¹ak na njeno lice. Da vidi¹ sjaj u njenim ocima. Da vidi¹ te predivne bijele zube kako izviru svaki put kad se nasmije. Da zna¹ da si za to ti zaslu¾an. Da u¾iva¹ sa svakom njenom rijeèju, svakim pogledom, pokretom njenog tijela. Graciozna, kao neka Diva krenula je prema meni, srce mi je preskoèilo udarac, zastalo na trenutak. nije znalo kuda da krene, da iskoèi van i padne njoj pred noge ili da ostane tu gdje je i da kuca i dalje. Zastalo je i pomislilo samo na jednu stvar. "Da mi je svaki dan ovako!".. bez misli i daha, bez zraka i snage da se protivim Da mi ju je svaki dan vidjeti.. Njene oèi ¹to sjaje, njen osmjeh ¹to se ¹iri, njenu kosu ¹to treperi na laganom povjetarcu.. dok stoji tu predamnom.... Da mi ju je svaki dan vidjeti Sretnu i nasmije¹enu, bez brige na ovome svijetu. Bez tuge ¹to ponekad izvire iz njenog pogleda.. Mada ona misli da to nitko ne vidi... Vidim du¹o.. Vidim.. Vidim da nisi sretna kao ¹to zaslu¾uje¹. Vidim da duboko u sebi pati¹, makar neæe¹ to nikome priznati.. niti sebi... a kamoli drugima.. Da mi ju je svaki dan vidjeti... |
|
Kategorija: Romantiène prièe - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
NA©A VEÈER
|
| Opis: Mislim da ne trebam misliti na tebe a to ni ne ¾elim, ponekad mi jednostavno ¾eli¹ ¹etati mislima...èesto mislim na onaj najnoviji dan u godini koji smo proveli prièajuæi o va¾nim i neva¾nim stvarima. Jo¹ uvijek se sjeæam tvojih rijeèi jo¹ uvijek osjetim tvoje usne na mome obrazu. Tvoji èvrsti zagrljaji bili su kao da me nikada neæe¹ pustiti, tako sna¾ni a ipak tako nje¾ni... Tu veèer plakali smo, bojali se i smijali. Sve se èinilo tako lakim. Svaka crna misao izblijedjela je, svaki problem uz tebe se èinio izazovom. Bila je to veèer mojih najljep¹ih osjeæaja moje neizmjerne sreæe. Tvoj pogled govorio je sve, i ti si bio sretan. Mo¾da ne kao ja, ali bio si. Alkohol je iz nas iznio najiskrenije osjeæaje. Izvukao je ono ¹to smo se bojali reæi bistre glave... bojali smo se jer znali smo da æe zora odvuæi noæ, bojali smo se svega ¹to æe donijeti dan. ta noæ je bila savr¹ena.
Bilo je to ono ¹to godinama èekala sam. Napokon je sve bilo neva¾no jer ti si bio tu. Mje¹avina najdivnijih i najiskrenijih i najdubljih i najèi¹æih osjeæaja osjetila se meðu nama. Sati i sati koje proveli smo zajedno èinili su se kao samo jedan prelijepi san, koji kao da je trajao sekundu. Tako lijepu, iskrenu i sretnu noæ zora je gurnula u beskraj. Na rastanku poljubio si me, zagrlili smo se. Zagrlili smo se s toliko ljubavi, sa puno savr¹enih osjeæaja. Ti osjeæaji vjerojatno nisu imali svoj kraj, rasli su svake sekunde i u nama stvarali bijes jer rastati se moramo... znala sam da jutro neæe donijeti ni¹ta dobro. Sa suzama u oèima pustila sam ruku tvoju, èinilo se da ni tebi nije svejedno ¹to nestaje samo na¹e savr¹enstvo...osjetila sam to u èvrstom stisku koji je govorio vi¹e od rijeèi. pustiv¹i mu ruku rekla sam: “bilo mi je lijepo s tobom”, odgovorio je isto tako. Tada rijeèi bile su suvi¹ne jer sami pogledi rekli su sve, ali bolnu ti¹inu rastanka htjela sam zavr¹iti lijepim rijeèima... tako je i bilo. Krenula sam naprijed, okrenuv¹i se prema njemu.
Bilo je te¹ko ¹to rastaju se dvije du¹e koje u noæi postale su jedno. Na¹a noæ vi¹e nikada neæe se ponoviti, a mo¾da je i bolje tako.
Previ¹e rastanak boli, a jutro ionako nikada ne donese ne¹to dobro. Donese samo sjeæanje na noæ, donese bol u grudima zbog rastanka. Te¹ko je to zapravo uopæe objasniti. Sve dobro je nestalo, na¹e du¹e razdvojila je zora nikad vi¹e neæe se stopiti u jednu, jer svoje osjeæaje ljubavi nastojimo ubiti. Ali pitam se za¹to kada ljubav je divna!? Vjerojatno ni on ne zna odgovor kao ¹to ne znam ni ja. Ne¹to u nama lagano ubija ljubav, i nestat æemo on i ja, vi¹e neæemo biti MI. Mo¾da je tako najbolje. Ali ja ne mogu bez njegovog pogleda i zavodnièkog osmijeha...mo¾da vrijeme izlijeèi rane, mo¾da o¾iljke uspijem pretvoriti u uspomenu na jednog deèka koji me uèinio najsretnijom na svijetu, koji mi je pokazao put i obrisao suze. Jo¹ ga volim, iako ne smijem.
Voljela bih da njegovi osjeæaji nisu umrli, ali on je jaèi, pre¾ivjeti æe on ovo. |
|
Kategorija: Ljubavne prièe - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 18 Februar 2007 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
Nikad procitano pismo
|
| Opis: U trenutcima kada se osjeæam kao sada po¾elim da me nema, da isparim. Svaki put razmi¹ljam gdje sam pogrije¹ila, sebe krivim za sve iako znam da za sve kriv si ti. Ti si varao i lagao, a ja bila naivna i vjerovala ti sve. Èak i kada si me ostavio vjerovala sam da je sve moja krivica, nisam htjela sebi priznati da si gad. Voljela sam i jo¹ uvijek volim svaki, i najmanji, djeliæ tebe. Ne znam èime sti to zaslu¾io, ali volim te kao nikoga prije. Za¹to si morao biti takav? Pa zar ti nisam znaèila ba¹ ni¹ta? Sada kada me pogleda¹ ostavlja¹ duboke rane, kao da me bièuje¹. Izgleda¹ tako sretno pored nje... Znam da nije bolja od mene i da te nikad neæe moæi voljeti kao ¹to te volim ja. Za¹to mi to mora¹ raditi, zar ne vidi¹ da me boli? Dala sam ti sve ¹to sam mogla, ¹to sam imala, ali tebi to, oèito, nije bilo dovoljno. Za¹to sam se opet zaljubila u nekoga tko to ne zaslu¾uje? Znam da me ne zaslu¾uje¹ i da nisi vrijedan sve ove patnje i boli, ali ja te volim, zaljubila sam se u sve ¹to ima veze s tobom. Svako drvo, svaka travka me podsjeæaju na tebe. Sve oko mene si ti, a znam da nisi vi¹e moj. Tvoja blizina mi treba, jednostavno ne mogu bez tebe. Dr¾ao si me kao svog roba, a sada kada sam konaèno slobodna, ne znam gdje bi, ne znam se nositi sama sa sobom. Vrati me u zatvor, molim te, jer ja bez tebe ne znam i ne ¾elim ¾ivjeti. Svaki tuði dodir boli, svaki tuði poljubac peèe, samo ti si znao ¹ta mi godi, ¹ta mi treba. U svakome tko mi priðe tra¾im ne¹to tvoje, ali uzalud, nitko nije ni slièan tebi, nitko te ne mo¾e zamijeniti, nièije ruke me ne mogu grliti kao tvoje, nièije usne ljubiti poput tvojih, ni zbog koga moje srce ne drhti kao ¹to drhti kad si ti u blizini. Poku¹avam sebe uvjeriti da mi nije stalo i da mi vi¹e ni¹ta u vezi tebe nije va¾no, ali svaki moj poku¹aj zavr¹ava neuspjehom i na kraju shvatim da te svakim trenom volim i trebam sve vi¹e. Vi¹e uopæe ne mislim svojom glavom, srce mi je preuzelo kontrolu misli. Njemu sam prepu¹tena da me vodi, a znam da me ono svaki put vodi do tebe, tjera me da koraèam ulicama kojima sam nekad koraèala s tobom. To glupo srce pona¹a se kao da ne zna da se ne usuðujem proæi tim ulicama sama, bez tebe.Previ¹e je mraka u meni i oko mene i bojim se. Nitko mi ne mo¾e pomoæi, samo sam uz tebe bila hrabra. A sada sam tako sama i tako me strah. U¾asno bih voljela da si tu, kraj mene, da vrati¹ svjetlo u moj ¾ivot, da me probudi¹ iz ove grozne noæne more. Moj ¾ivot bez tebe nema smisla, stalno biram pogre¹ne puteve i plaèem. To mi je svakodnevni ritual. Kako bih voljela da te mogu zagrliti, prstom ti prijeæi preko usana i na uho ti reæi da te volim! Svakim trenom sve vi¹e i vi¹e mi fali¹, nedostaje mi sve tvoje, oèi, osmijeh, a najvi¹e od svega tvoji poljupci i dodiri koji su u meni izazivali erupciju strasti, uvijek... Boli me pomisao da vi¹e nikada neæu zaspati u tvome naruèju i probuditi se kraj tebe, nikada vi¹e neæu osjetiti dodir tvoje ko¾e i njezin miris... Samo ti si uvijek iz mene izvuæi ono najbolje, samo tebi samo se usudila prepustiti i tijelom i du¹om. Nauèio si me da volim, ali samo tebe. Ne usudim se prepustiti nekom drugom, ne znam voljeti nikoga osim tebe i ne mogu te preboljeti. Za sve je kriva ona, ta glupaèa koja mi te otela! Nije mi jasno za¹to je tebi tako va¾na i za¹to je voli¹ vi¹e od mene. Nije te zaslu¾ila jer znam da te ne voli, barem ne kao ja, ali ti se svejedno pona¹a¹ kao da ne zna¹ da je kao seoski bicikl, svi su se provozali. Sada se pitam za¹to si uopæe bio sa mnom. Pa bilo je na stotine drugih koje su èekale u redu da budu s tobom, a ti si izabrao mene. Mo¾da je to bilo samo zato ¹to nisam bila jedna od onih rijetkih koje nisu molile malo tvoje pa¾nje, meni si bio sasvim obièan i nisi mi znaèio ni¹ta. A sada? Sada si mi sve, dala bih ti i krv i vene i srce. Sada si mi sve... Jedan jedini, najbolji iako znam da si najgori od svih. Svaki dan viðam druge, ljep¹e od tebe, ali nijedan mi ne predstavlja ni¹ta, nijedan nije ni tvoja blijeda sjena. Hoæu li zauvijek ostati sama poku¹avajuæi naæi nekog sliènog tebi? Vjerojatno hoæu jer znam da na svijetu ne postoji nijedan koji bi te mogao zamijeniti, nijedan ti nije ni do koljena iako je svaki barem duplo bolji od tebe. Ti si najgori od najgorih, a ipak te ludo volim! Ne znam èime sam zaslu¾ila ovakvu patnju. Uèinila bih sve da mi se vrati¹, ¾elim da me poljubi¹, zagrli¹ i vi¹e nikada ne pusti¹. Znam da sam glupa ¹to bih zbog tebe ponizila sebe, ali volim te vi¹e od ièeg ¹to postojina ovom svijeti i znam da moj ¾ivot nema smisla bez tebe, jer moj ¾ivot si ti. Ostavi ju i vrati se meni. Doæi æe¹, zar ne? Ti zna¹ da te volim? VRATI SE!!! (7.12.2003.) Jo¹ uvijek te volim...
by SaBiNa |
|
Kategorija: Ljubavna pisma - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
Nikada ti nisi volio...
|
| Opis: Hoces li zaplakati kad me ne bude vise? I, hoces li doci da me ispratis na poslednje putovanje?
Sama sam. . . Povjeravam ti se kao nekad. Kao prije. Razgolicujem se do dna odvratnosti i bacam ti u oci istinu za koju ne znam hoce li te zaboljeti. Znam samo jedno: MENE BOLI!!!
Godine su pred nama. ja nisam vise placljiva djevojcica od sesnaest godina. Ne plasim se vise grmljavine i ne lacem kad ruze pocnu da umiru. Bacila sam svoju najdrazu lutku. Ni smijesni pajac vise nije na mom krevetu. Ne razgovaram sa vlatima u polju i ne placem vise u tvom narucju.
Ti si obukao odijelo. Ne nosis vise blijede farmerice. Ne kupujes sendvice na uglu. Ti se sada hranis u skupim restoranima. NE i tebe ne bole noge od pjesacenja. Ti se vozis u svom novom, sjajnom automobilu.
Ja sam se juce prodala! Da, da! P R O D A L A !!!
Prodala sam svoju dusu i svoje tijelo za prljavi novac. Gnusaces se znam. A hoces li se zapitati je li tvoj sin kojeg si se jednom podlo odrekao, plakao zato sto je gladan? Ne, neces. Ti nisi nikada bdio nad njim. Ti nikada nisi cuo kako tuzno izgovara rijec: TATA. Ti si ga se odrekao i prije nego sto se rodio.
Sjecanje je suvise bolno. Niz lice se kotrljaju suze.
Hoces li zaplakati kad me ne bude vise? I, hoces li bar onda sina prigrliti?! |
|
Kategorija: Ljubavne prièe - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 18 Februar 2007 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
Nisam te prestala voljeti
|
| Opis: Uvijek se pitam zasto ??zasto sam ja ta koja uvijek mora da place da pati zasto ??Zar za mene srece nema ??Sve se desilo prije par mjeseci. Ameriku nadajuci se da nadem bolji zivot...zivim ovdje 3 god i super mi je..Dobila sam com isla sam na paltalk pricala sa rajom tu i tamo zezala se sve sam mislila zajebancija je sve preko paltalka ..ljubav preko neta je nemoguca"da to je bilo sto sam mislila al ispalo je skroz druga prica..Nikad ni u snovima nisam pomislila da cu nekog da volim kao njega da cu da se zaljubim tako samo po rijecima nekog stranca...stranca koji je malo po malo postao jedan dio mog zivota..Upoznali smo se tako na brzinu..na pocetku nikako se nismo razumijeli ja i on mislim prvu noc kad smo poceli chatati..Svadali smo se bile su to slatke svade kojih cu se sjecati uvijek tih par dana..Njegovo ime je Buki..Bio je 22 god i zivio je u Kosovo PZ..I tako dani su prolazili svaki dan pricali smo sve vise i vise i tako na neki nacin postali smo cura i momak...Sve je islo svojim tokom nisam ni sama bila svjesna da ga VOLIM...Dani su prolazili a ja sam pocela sve vise i vise da mislim o njemu o njegovim rijecima koje su svaki dan imale sve vise i vise magije koja me privlacila njemu...Dani su prolazili a ja Ja sam ga voljela svaki dan vise i vise...I tako sve je bilo 7 mjeseci...Imali smo puno svada puno rasprava jer obadvoje smo bili puno ljubomorni..I nekoliko dana on nije bio na com imao je nekih problema..i meni je bilo dosadno osla sam na jedan od mojih starih nikova i javio mi se jedan decko onako super je bio...A ni u snovima nisam zamisljala da taj decko je bio ON !!!On je promjenio nik i ja sam rekla tom ''momku''njemu Bukiju kako ja nemam momka itd...ouno stvari..Ni sama neznam zasto sam to uradila al kao da je nesto nesto bilo kraj mene kao da me je nagovaralo Vesna reci to...Vesna reci ovo...I taj nik je sisao i usao je Buki na njegov..Javio se i poceo je one price koje su mi parale srce..."Zasto Vesna dali znas koliko sam ti vjerovao,dali znas koliko sam te volio..."Ja znam i svjesna sam svega sta sam ucinila i sta sam uradila...Al svi grijesimo..samo kad bih mogla vratiti vrijeme znala bi gdje vise nesmijem pogrijesiti..kosto kazu ''iskustvo te najbolje nauci samo steta dolazi prekasno''Cesto se pitam zasto bas njega da zavoli kakooo sam ga uopste zavoljela neznam...neznam..Nema rijeci kojim bi se on mogao opisati on ima nesto....sto drugi nemaju..ima dusu andela tako je...dobar..neznam nemogu da objasnim nema rijeci za takvog andela kojima bi se on mogao opisati....proslo je nekoliko mjeseci odkako se desilo to i pokusala sam sve i svasta da ga zaboravim al neide nikako...Sve sam izgubila samo radi jedne gluposti...gluposti koja me kostala moje srece..To sebi nikad oprostiti necu..Kad bi on samo znao kad bi znao koliko ga volim koliko za njim srce place i pati...koliko sam suza radi njega prolila koliko puta sebe proklela nezna on...Vidila sam svojim ocima citala sam njegove rijeci koje su bile..."koliko sam je volio sada je mrzim i da umre meni je svejedno''..KOliko sam se puta toga sjetila...Mnogo me bole te rijeci boli to kad volis nekog a znas da u toj osobi samo raste prezir mrznja prema tebi...Al zasto mi nemoze da oprosti on ima taj svoj ponos...Znam jednog momka imao je curu ona isla i spavala sa drugim i on joj je opet oprostio a on meni nemoze da oprosti ovo to su samo bile rijeci...a zanjega je to bio poraz ponizelje...Ja znam koliko sam ga povrijedila i sve bi sad dala da mogu da se vratim sa njim..da ponovo sanjamo one nase sne kako cemo imati 7 djece..biti srecni...Ehhh dali ce se to ikad desiti ja mislim da nece...Samo jednu stvar znam VOLIM GA..I nije vazno sve njegove uvrede sto je rekao nista mi nije vazno...od njega mi je sve dobro doslo..." |
|
Kategorija: Ljubavna pisma - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
Princeza na zrnu graska
|
| Opis: Bio jednom princ koji je ¾elio da se o¾eni princezom,ali istinski pravom princezom. Samo,kako da zna koja je zaista prava?Naredi svojim slugama da mu u jedan veliki kovèeg spakuju najljep¹u odjeæu i obuæu.Spakova¹e sluge svilene ko¹ulje,zlaæane prsluke,predivne ¹e¹ire,lahke èizmice i druge stvari potrebne za dug put.Roditelji mu po¾elje¹e sreæu nadajuæi se brzom povratku.Princ u zlatnim koèijama krenu na dug i neizvjestan put.Preputovao je èitavu kraljevinu,susreo mnoge preljepe i ljupke grofice i kneginje,predivne princeze,ali nikako nije bio siguran da su prave.I tako se vratio svojim roditeljima,pokunjen i sam."Sreo sam,majko,mnoge princeze.Dvoumio sam se jer nisam znao koja je prava,ona o kojoj ja sanjam",odgovori tu¾ni princ. Jedne noæi bilo je u¾asno nevrijeme.Munje su parale nebo a tutnjava gromova nadjaèavala je ¹um ki¹e koja je padala kao iz kabla.Neko pokuca na vrata.Kad otvori¹e,pred vratima je stajala djevojka.Voda joj se slijevela niz kosu i odjeæu,cvokotala je od hladnoæe.Uvedo¹e je u dvorac.Trebala joj je odmah topla kupka.Izgledala je èarobno.Princ posla dvorjanina da je pozove na veèeru.Princeza ubrzo sti¾e.Princ,kad je ugleda, odmah se zaljubi,na prvi pogled.Osjeto je veliku sreæu i od sveg srca za¾elio da je ona zaista prava princeza.Pitao se kako da to provjeri.Nije ni slutio kako o tome razmi¹lja i njegova majka kraljica,koja im dade znak da princezu zadr¾e.Kraljica je ¾eljela da njen sin o¾eni pravu princezu.Znala je kako mo¾e prepoznati pravu princezu.Uzela je zrno gra¹ka i oti¹la u gostinjsku sobu.Stavila je zrno na krevet,a preko njega poredala du¹eke i posteljinu. Ujutro doðe kraljica, da vidi kako je proba uspjela. "Dobro jutro",reèe ona."Kako si spavala,moje dijete?""Nisam èitavu noæ oka sklopila",¾alila se princeza,"neznam sta je bilo u tom krevetu ali me svu noæ ¾uljalo."Kraljica bija¹e prezadovoljna.Toliko nje¾na,mogla je biti samo prava princeza!Ali kako tek bija¹e sretan mladi princ,odmah je zaprosio i princeza rado pristade.Pripremili su najljep¹u i naj bogatiju svadbu.®ivjeli su dugo i sretno,a zrno gra¹ka i danas se,u maloj sehari od crvenog pli¹a èuva u muzeju,ko nevjeruje neka tamo ode i uvjeri se sam." |
|
Kategorija: Bajke - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
PTICE UMIRU PJEVAJUÆI
|
| Opis: Tri duga mjeseca, razmi¹ljanja o tebi, gdje si, ¹ta radi¹...na¹ dogovor o kojem samo ja i ti znamo: Samo da proðe jedan mjesec, da se sve sredi, nemoj ti mene zvati, zvat æu ja tebe!-rekao si mi,..
Toliko ti je stalo-pitala sam te?...da, stalo mi je-rekao si, ne bih te zvao da mi nije stalo...
A ja sva sretna, kao malo dijete vjerovala sam ti i sva odva¾na u sebi sam, vri¹tala sva od sreæe: VOLI MEEE,..stalo mu je do mene!
Desilo se prije tri mjeseca, kad sam uprskala na¹u vezu, ne namjerno... htjela sam ga samo za sebe, zauvijek samo za sebe... a on nije htio da se ve¾e za mene, znala sam da ne¹to krije, ali ¹ta? Ta me je tajna razarala, uvlaèeæi sumnju u mene poput crva ¹to se polako probijao kroz vijuge moga uma... postajala sam nestrpljiva i nepovjerljiva...osjeæala sam, da ga volim ludo ali i da nije u redu da me la¾e... la¾ po la¾... do¹la sam do zakljuèka da ima nekoga. Iako je njegova ljubav prema meni bila èista, svaka njegova rijeè je dopirala do mog srca, poput strela i ja sam osjeæala nemir i strast... znao je to dobro da radi, pravi srcelomac, sve ono ¹to sam voljela imala sam od njega... ljubav u koju sam se zaklinjala, koju sam tra¾ila, na¹la sam kod njega ...eh, koliko èekanja i odricanja zbog jednog èovjeka,.. koliko misli i slatkih odlazaka u krevet sa mislima o njemu... da bi saznala na kraju da ima nekoga!
Mi proklete ¾ene, samo neka nas voli, ma koliko ubjedljivo, same se tje¹imo da nije to ¹to mislimo ali stvarnost se desi bolnija od sve ljubavi koja je izgledala stvarna, sve se pretvori u kristaliæe la¾ne sreæe...
Ipak, molio me je za jo¹ jednu ¹ansu, a ja mi¹ljah VOLI ME, pa pristah da èekam svog glasnika koji treba meni da se javi, dok se sti¹a ta zbrka, a ja poput upla¹ena djeteta, ¹to mi obeæa moju lizalicu, pristanem da èekam...i proðo¹e tri mjeseca...
Danas, sam zamolila moju drugaricu da ga nazove,.. sva sam se tresla od neizvjesnosti i strepnje...a do tada sam pro¾ivljavala neprospavane noæi sa suzama, od ¾elje da ga èujem, da ga vidim, dolazio je u moj san, stvaran... osjeæala sam tople usne kao stvarne ...oh, Bo¾e! koliko sam ga voljela, koliko sam mislila na njega, ti si mi Bo¾e svjedok da je moja ljubav èista i da mogu istrajati dok èekam...ali na¾alost! sve je neizvjesno... i dok sam te èekala ljubavi moja jedina, svaki dan u meni je umirala ona slatka nada da æe¹ biti pored mene... strah me je pro¾imao svakim trenutkom i padala sam u laganu umiruæu depresiju... da li si se zapitao, ¹ta se de¹ava kod mene... da li si se zapitao kako sam? Ne znam, nikada to mo¾da neæu saznati, a toliko bih te voljela pitati, slu¹ati ili samo gledati... zami¹ljala sam, kako te ljubim, kako te grlim, kako diram tvoju kosu... sve vi¹e si postojao moja opsesija, moja ¾elja, moja strast... a koliko smo razdvojeni, zar nisam ¾ivi dokaz - ¾ene koja èeka, koja voli svog mornara, putnika, nazovi se kako hoæe¹, jer ja znam ko sam, znam da èvrsto stojim na zemlji, ali ne znam, koliko mi treba da shvatim tvoju ljubav - ako uop¹te vi¹e postoji za mene... Nema dana, da nisi bio prisutan u mojim mislima, nema noæi, suza koje sam ostavljala iza sebe i budila se umorna i sama ... koja ironija ¾ivota...
Gdje sva ona ¹arena la¾a, sve one ljubavne noæi ¹to mi ih ti pru¾a¹e,.. ¹to sam se budila u zagrljaju jedinog mog dragog, koji si ti i danas... nema tog koji bi mogao zauzeti mjesto tvoje a da ti nisi prisutan - tu si uvijek i kako da mislim o drugom? Ne, ne mogu ja to... u¹ao si mi u svaku poru moje ko¾e, u¹ao si u moj ¾ivot i ja te ne mogu – otjerati - ...volim te, ljubavi moja!
I kad bih htio ponovo biti moj, osjeæam da to ne bi bilo kao nekada... moja èula ljubavi, moja tuga, moja strast, iako postoji, mislim da je izgubila onu ¾ivopis, onu melodiju emocija ¹to su se uvijek utrkivale u mojoj glavi dok sam htjela biti tvoja... sva ta moja unutarnja poezija, koju si volio kod mene polako gubi znaèaj, ¾ivote moj! Nisi svjestan koliko patim, koliko se pla¹im ovog razgovora...
Da, ona je nazvala... a on tek, tako kao prolaznik, kao putnik - samo reèe: kad doðe "vakat" zvat æe me!
Koji "vakat"(vrijeme)....??? Ne...dugo sam èekala!
Pustila sam suzu, obrisala je, i polako sam se okrenula, laganim koracima po¹la ka Vilsonovom ¹etali¹tu...imam vremena, slobodna kao ptica,.. vrijeme je divno, sunèano, ba¹ za ¹etnje...i tako polako sam poèela shvaæati da je sve bilo la¾no, da sam se nadala uzalud. Pitam se: za¹to su moje emocije izgubile onu dra¾, melodiju ljubavi koju sam potiskivala samo za jednog èovjeka, za¹to???
U meni jo¹ i danas zavri¹ti ona slatka bol za njim, ona nada, jo¹ i danas zaboli me svaka pora u kojoj se on uvukao... sva ti¹ina mojih emocija tupo odzvanja u mom umu, poput zarðale melodije orgulja... daleko je jo¹ ono mirno more mog lijepog sjeæanja u nepovrat,..
Ostat æe zauvijek zapeèaæena u jednom krajièku moje liènosti, kao o¾iljak jedne ljubavi i ako ikada dopre moja misao do tebe... a znam da hoæe i znam da æe¹ tada znati da sam to ja: neka te niko, nikada ne voli kao ¹to sam te voljela ja! |
|
Kategorija: Ljubavne prièe - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 18 Februar 2007 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
Samo za njega
|
| Opis: Uskoro æe ponoæ, sat æe otkucati novi dan. Jo¹ jedan dan otkad nisi tu. Mo¾da æu te iznenaditi ovim rijeèima, a mo¾da i ne. Ponovo misli mi lutaju na onu noæ, onu noæ koju smo proveli zajedno ti, ja, nebo i ki¹a. Zna¹, iako ti nikada nisam priznala, bilo mi je lijepo. Zajedno smo prièali, smijali se, plakali... Da, srce ti je kucalo, a vjeruj i moje je. Tvoji poljupci, tvoje ruke, tvoje rijeèi uvjerenja, sve me to sada prati. Onu noæ nisam se razumjela, nisam znala ¹to ¾elim, ¹to je bilo najgore. Onu noæ nisam te trebala kao sada. Shvatila sam to mo¾da prekasno. Pitam se jesu li tvoje rijeèi bile istinite, dali su tvoji poljupci i dodiri bili iskreni. Sljedeæi dan odr¾ao si obeæanje, pozdravio me i bio kraj mene. Razgovarali smo dugo u noæ. To mi je bilo dovoljno da shvatim da te nisam izgubila. Ne znam, mo¾da si ti samo ¾elio dokazati da su tvoja obeæanja i rijeèi bile iskrene i tako me natjerati da ti vjerujem sve ¹to si rekao onu noæ o nama. A onda si oti¹ao, nije te vi¹e bilo, nisam ti vidjela lik, tvoj pogled i nisam vi¹e slu¹ala tvoje rijeèi. Tada sam shvatila da sam se zaljubila. Sjeæam se ponedjeljka. Sjedila sam u uobièajenom kafiæu, na uobièajenom mjestu sa svojim prijateljicama. Bila sam odsutna od uobièajenih tema o kojima smo svakodnevno prièale i one su to primijetile. Pitale su mi ¹to je sa mnom, a ja sam uputila osmjeh, osmjeh i pogled duboko u moje oèi bio je dovoljan da shvate da je u njima skrivena ljubav i da sam se zaljubila. Nisu mogle vjerovati da sam i ja napokon zavoljela, a prije toga mnogi su voljeli mene, a ja nikog. Rekla sam im da za¹to i ja ne bi voljela i da ¾elim da sam i ovog puta voljena, sada kada i ja volim. Moje srce voljelo je i voli i sada. Moje srce kucalo je, a kuca i sada samo za tebe i ¾ivi samo za tebe. I toliko bih te ¾eljela zagrliti i osjetiti tvoj dodir. Vrati se, budi kraj mene i nemoj nikada otiæi od mene. Nemoj nikada zaboraviti onu noæ kad si me imao kraj sebe, onu noæ kad je ki¹a rominjala, kad su dodiri bili toliko topli, a pogledi tako iskreni. Nemoj, molim te nemoj!. Nemoj odnijeti sreæu moju sa sobom i nemoj mi ostaviti tugu. Nemoj sada kada sam napokon zavoljela. Nemoj slomiti sve u meni, a ako je sve ono ¹to si rekao one noæi o nama bila la¾, ako me ne treba¹, ako me ne voli¹ i ako ti srce ne kuca zbog mene, pusti. Zaboravi me tad i kreni dalje, budi sretan mo¾da s drugom. Ako æe¹ ti biti sretan i ja æu biti zbog tebe iako æu te voljeti i trebati, plakati i moliti. |
|
Kategorija: Ljubavna pisma - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Ne |
| |
|
|
|
SAVR©ENA DRUGA
|
| Opis: Mislim da je ovo prvi put da je moja glava bez inspiracije, da su mi usta ostala prazna i bez rijeèi, da u mome srcu nema mjesta za stihove.
Netko kao ti morao mi se dogoditi, morao mi je netko pokazati da u meni jo¹ uvijek postoji mjesto za bol i za gri¾nju savjesti. Mo¾da te nisam trebala odbiti i ostati druga, ali poèela sam te ¾eljeti samo za sebe i samo tebi se predavati, a previ¹e se toga saznalo. Vjeruj mi ovako je lak¹e, ovako boli samo mene, ovako plaèem samo ja i nitko vi¹e. Jer ti za mnom neæe¹ plakati, ne znam ni dal æe¹ ¾aliti, jer ti si meni poèeo biti previ¹e, a ja tebi samo jo¹ jedna u nizu. Previ¹e me toga boli kod nas dvoje, a opet mi je bilo toliko lijepo. Ona pla¾a u rano jutro zauvijek æe ostati u meni, a samo ja znam za¹to. To ti nikad nisam uspjela reæi, a sada vi¹e nemam ni za¹to. To je bila moja slika ljubavi i moja ma¹ta sreæe, a s tobom sam ju do¾ivjela, bar prividno. Jer u nama sam samo ja vidjela ljubav, a ona tu nije ni postojala. Da mi je samo pretvorit se u vjetar, jer to je ono ¹to ti ¾eli¹ biti. I tiho poput maestrala zaplesat ti po licu, samo da te imam blizu sebe. Bar na kratko. Bar da te sada posjetim i pogledam ti u oèi, da vidim dali je i tebi ¾ao, dali i ti ima¹ pitanja skrivenih za mene, a bolje je da ostanu neizreèena. ®alosno je ¹to te toliko ¾elim kraj sebe, samo te taknuti, samo te gledati, a obeæala sam si da si ovo vi¹e nikada neæu dopustiti. Da neæu tako lako predati nekome srce i sama ga naposljetku zgnjeèiti. Ovako je bolje i ovako je lak¹e. A ¹ta ako si ti ta polovica koju sam tra¾ila? A ¹ta ako je ovo bio moj vlak sreæe? Jer ovo koje imam doma nije to. Sve je, samo ne to, samo ne ti! Nisam ti ni stigla objasniti ili ti barem dati do znanja da shvati¹ da si mi u¹ao preduboko. Bez pitanja, ponovo...Mo¾da bolje da ti nisam ni stigla pokazati osjeæaje, jer ti ih nisi ¾elio vidjeti od mene, a barem se mogu tje¹iti da ih je bilo i kod tebe. Jer ¹to je uistinu u tvome srcu, nisam imala prilike saznati, al samo ja znam kako si me gledao. Da smo se sreli samo godinu dana ranije... |
|
Kategorija: Ljubavne prièe - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 18 Februar 2007 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
SMEÐA DJEVOJÈICA
|
| Opis: Sjedila je sama na klupici jedne ¹kole. Oèi su joj bile vla¾ne, a na èelu se oèitavale bore tuge, tu¾ne stvarnosti. Njegov lik je lebdio pred njegovim oèima. Nasmijano biæe bez bola, bez tuge, kao u snu... Okrenula je prvu stranicu dnevnika s ¾eljom da barem u mislima bude s njim, u njegovom toplom zagrljaju... Bilo je veæ kraj ljeta kad su poèeli izlaziti. I¹li su u istu ¹kolu samo je on bio godinu dana stariji. Kad je poèela nova ¹kolska godina bili su stalno zajedno i nestrpljivo su èekali zvona. Sve je tao brzo prolazilo... Okrenula je treæu stranicu dnevnika gdje je pisalo: "NOVA GODINA 31.12" Sklopila je dnevnik. Te veèeri trebao je doæi. Minute su prolazile, ali on se nije pojavio. Uskoro je bilo pola deset. Digla se sa klupice, na kojoj je sjedila. Polazeæi kuæi, èula je njegov glas, obja¹njenja, isprike, suze, smijeh i poljupce. Sve je opet bilo u redu, sve je zaboravila u njegovom zagrljaju, iako je znala da la¾e... Nije htjela pokvariti Novu Godinu!!! Uskoro su poèeli ljetni dani. tiho je rekao "Htio bih ti ne¹to reæi" Znam, ne treba¹ mi ni¹ta reæi!!! Ostat æemo prijatelji! Iako je boljela ta rijeè. Dugo bi u noæi plakala, a kad bi ujutro ustala jastuk bi bio mokar od suza... Bio je raspust. U razgovoru s prijateljicama bi ga zaboravila, al èim bi razgovor prestao, tko zna po koji put bi okrenula svoju posljednju stranicu dnevnika koji bi je vraèao u stvarnost!!! Opet je poèela ¹kola. Vi¹e nije bilo one Ane koja bi nasmijavala cijeli razred, postala je povuèena, zatvorena.... Nije bilo onih smeðih oèiju koje su otkrivale nemir i veselje. Ana se ponosila, al nije vidjela kada bi joj netko rekao da je djevojèica. Ponekad bi joj bilo drago kad bi bila u njegovom dru¹tvu. Jednog dana svi su se skupili u hodniku. Tamo je bio i njegov razred. Anin najbolji frend slavio je roðendan. Dobacivao je Ani: "Ana, ¹to je s onom smeðom djevojèicom, zar je umrla??? Gdje su one vesele smeðe oèi???" Ona mu je pri¹la, nje¾no ga zagrlila i rekla: "Nikad nemoj zaboraviti onu smeðu djevojèicu, koja je umrla...!!!" Odmaknula se da bi mu i drugi èestitali, a onda je ugledala njega... Nervozno je gasio cigaretu, a kad bi podigao glavu, pogledi bi im se sreli. Frend joj je dobacio lutkicu koja joj je ispala iz ruke. Ana je napravila korak nazad... Bio je to posljednji korak ¾ivota. Pred njom je bila nepomièna dubina smrti, svi su vrisnuli vidjev¹i je kako pada niz stepenice, a ona nije èula nijedan jauk, nijedan jecaj... Krv joj je oblila lice. Ana - Ana - èulo se jecanje prijateljica... Osjetila je da joj je netko podigao glavu... Otvorila je oèi i ugledala njega... Nije mogla zadr¾ati suze... Tiho mu je ¹apnula "ZBOGOM" i krenula u potpuno nepoznati svijet... Onaj dan kad je bila sahrana, ki¹a je neprestano i neumorno lijevala.. Duga kolona mladiæa i djevojaka, i¹lo je za kovèegom |
|
Kategorija: Romantiène prièe - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
stih1
|
| Opis: Placem...jer volim Patim...jer molim Molim.....za oprostaj Molim.....jer te ludo volim!!! |
|
Kategorija: Stihovi - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
stih2
|
| Opis: Prestacu da te volim, prestacu da zivim, prestacu da ti se divim, onog dana kada prestanem da zivim... |
|
Kategorija: Stihovi - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
stih4
|
| Opis: Sjedi vojnik na kamenu drzi pusku na ramenu jednom rukom pise drugom suze brise. |
|
Kategorija: Stihovi - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
stih5
|
| Opis: Kada vidis momka sa drugom se sece, opali mu plesku i drugi put nece!!! |
|
Kategorija: Stihovi - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
stih6
|
| Opis: Ljubav je vise od osecaja, to je potreba, glad, ¾ed koji su savrseno prirodni. Niko ne mo¾e ¾iveti sretno, a da ne daje i prima ljubav. To je zadovoljenje zakona i zivota. |
|
Kategorija: Stihovi - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
stih7
|
| Opis: Covjek ne gospodari sobom a najmanje zapovijeda svojim osjecanjima. Zavedi mi um i imas moje tijelo, pronadji mi dusu i imas me zauvijek... |
|
Kategorija: Stihovi - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
stihovi
|
| Opis: Tu¾no je sunce kad nema nikog da grije, tu¾no je srce kad voljeno nije, tu¾ni su oblaci kad ki¹a se sprema, a ja sam tu¾na jer mi tebe nema... |
|
Kategorija: Stihovi - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
Tamo gdje ljubav poèinje
|
| Opis: Jeste li ikada èuli onu mitolo¹ku prièu o ljubavi? Ja sam je davno èula i otada je postala moja vodilja kroz ¾ivot. Nedavno me prijateljica podsjetila na nju... Prièa ka¾e da je Bog na poèetku, kad je stvarao èovjeka, stvorio samo du¹u, a ne i tijelo. Ali to mu se èinilo prejednostavnim pa je jednog dana du¹u podijelio na dva dijela. Jedan dio stavio je u mu¹ko tijelo, a drugi u ¾ensko. Pustio ih je i dao im zadatak da se tra¾e po svijetu. Za nagradu im je dao da osjete da su se na¹li, ako se uopæe pronaðu... Pitate li se sada kakva je ovo prièa ili je li ovo jedna od onih dosadnih hrpa papira koje osim onome tko ih pi¹e, nikome ni¹ta ne znaèe? Oduvijek sam sanjala da æu jednog dana napisati prekrasnu prièu o iskrenoj ljubavi, o tome kako je ona sna¾na i jaka, kako je jaèa od svega i ni¹ta je ne mo¾e pobijediti. To je bio jedan san. Znate li da se snovi nekada i ostvare? Nisam trebala pisati prièu, smi¹ljati likove, nisam trebala ni¹ta os m ¾ivjeti je. ®ivot ju je napisao za mene. I sada ju prièam vama jer ne ¾elim da na tako lijepu prièu padne pra¹ina i da ju proguta zaborav. ®elim da je svi znaju i da prepoznaju dio sebe u njoj! Isprièat æu vam prièu o jednoj ljubavi. Isprièat æu prièu kako sam sretnica i kako sam na¹la svoju drugu polovicu du¹e, Isprièat æu prièu o èovjeku mog ¾ivota, Isprièat æu prièu o ljubavi koju mi je dao, kako me je osvajao dio po dio poput neke utvrde i kako je polako, ali sigurno zavladao mojim srcem... Isprièat æu vam prièu mog ¾ivota... Svi hvale tehnologiju, njen napredak i sve ono ¹to nam omoguæuje – izmeðu ostalog, povezuje najudaljenije... Pitate se kakve veze ima kompjuter sa mitolo¹kom prièom o ljubavi...? Budite strpljivi... i vjerujte mi kad vam ka¾em da je on jedan od glavnih likova ove prièe. Bilo mi je 17 godina kada sam dobila svoj prvi kompjuter. Sjeæam se kako sam bila opèinjena tim èudom tehnologije koje se smjestilo u mojoj sobi i ubrzo mi postalo najbolji prijatelj. Dan za danom, dolasci iz ¹kole i istra¾ivanje te sprave... Tipke, klikovi na menije, toliko tajni u njemu koje su èekale da budu otkrivene... Sama u ti¹ini sobe upoznavala sam se s njim. Jo¹ i danas ne znam ni polovinu onoga ¹to on nudi... Normalno da je Internet nezaobilazan i da mora doæi u kompletu s kompjuterom. Najzanimljiviji mi je bio chat. Prièa¹ s ljudima iz cijelog svijeta, razmjenjuje¹ misli, ideje; mo¾da naðe¹ nove prijatelje. I te je veèeri Dinna u¹la na chat. Hrpa pozdrava, bok, haj, ciao... i da hoæe¹ ne mo¾e¹ zapamtit tko je tko, a ako te tra¾e mail, uzme¹ njihov i ka¾e¹ da æe¹ se javiti samo kako bi ih skinuo s vrata... Jedne veèeri uleti mi na private tako jedan «ave»... tako zaèuðujuæi pozdrav. Nitko me nikad u ¾ivotu nije tako pozdravio, a nikad vjerojatno i neæe... ®ao mi je ¹to odmah nisam osjetila posebnost tog ave, tako da se ne sjeæam tijeka razgovora. Sjeæam se samo da mi je u kasnijim razgovorima rekao kako sam bila otresita i ne osobito raspolo¾ena za razgovor. Onaj dio, kojeg se kroz maglu sjeæam, bio je kada je rekao kako sam sigurno ovan u horoskopu... Da nije pogodio vjerojatno me, osim onog ave, ni¹ta ne bi podsjeæalo na njega. Na kraju, kao nitko drugi, nije tra¾io ni broj mobitela, ni mail, rekao je samo kako æe me naæi... Mislila sam: svakako, naæi æe me... nikad ga vi¹e neæu èuti... Ali ipak me jednog dana na¹ao jo¹ jedan ave... To je bio Igor. Neka mi oprosti ¹to se ne sjeæam svih na¹ih prièa s chatova, ali ¹to sam ja znala? Zar smo mogli znati? Razmijenili smo mail adrese... Pisali smo si... Na novogodi¹nje jutro koje je bilo jedno od gorih, njegov mail nacrtao mi je osmjeh na licu i prvu misao da je on netko tko me razumije. To je bila jedna od gorih Novih godina... Kad se sjetim, zar je bilo i dobrih? Sve sam ih doèekala sama, daleko od svih, a ipak pored svih. Tog novogodi¹njeg jutra probudila sam se bijesna... Bijesna i ljuta na ¾ivot ¹to mi nije dao niti jednog pravog prijatelja. Svi oko mene su bili prijatelji, jer Dinnu je bilo dobro imati za prijateljicu. Ona je uvijek spremna pomoæi, a nikad ni¹ta ne tra¾i... Zaista, spremna sam uèiniti sve za ljude oko sebe, i ne tra¾im ni¹ta zauzvrat. Èak ni zahvalu. Sve ¹to sam uvijek tra¾ila i trebala od njih bio je trenutak razumijevanja, trenutak prijateljstva... To mi nikada nitko nije bio pru¾io. Bolje reèeno, nikada nikome nije bilo stalo. A ¹to je Dinna mogla uèiniti? Toliko se stvari oko nje de¹avalo, a za koje nikada nije bila kriva. Te su je stvari uvukle u njen svijet, svijet daleko od svih, svijet u kojem nije postojao nitko osim jedne osobe koja je trebala doæi jednog dana, koja je mogla razumjeti, koja je uvijek bila uz nju... Ponekad bih sjedila u sobi i pitala se ima li smisla oèekivati da æe mi ¾ivot dati tu osobu, ako mi je veæ tada skinuo osmjeh s lica...? Oduzeo mi prijatelje koje nikad nisam ni imala, oduzeo djetinje snove, oduzeo vjeru u ljude oko mene. Kad bih poku¹ala s nekim o tome prièati, uvijek bi mi se smijali jer «nemoguæe je da Dinnu i¹ta muèi, pa ona je uvijek nasmijana, ¹ali se, ona ima sve...» Prava istina je da Dinna nikada nije imala ni¹ta. I ¹to je jutro, novogodi¹nje jutro primijenilo? Oèito puno toga. I oèito je puno toga to jutro bilo nejasno. Nije se moglo shvatiti za¹to je mail od jednog Igora èitan toliko puta i za¹to je ru¾no jutro pretvorio u jedan lijepi dan? To je uèinila ru¾a koja je bila u mailu... Na na¹im chatovima prièali smo o svemu. Jednom me je pitao ¹to bih htjela da dobijem za poklon od osobe koja me voli. Rekla sam mu ono ¹to je istina, rekla sam da bi ru¾a bila dovoljna i tog jutra me èekala ru¾a. Toèno onda kada je bila potrebna. Ispod nje je pisalo «Rekla si da bi i ru¾a bila dovoljna, nije prava, ali nadam se da ti se sviða!» Istina je da nije bila prava, ali je najljep¹a od svih ru¾a koje netko mo¾e dobiti. Mo¾da je i dio ovog ¹to sada osjeæam upravo miris te ru¾e... Igor i ja trebali smo se naæi 11.01.2001. toèno u 17 h na Trgu kod sata. Nikad nisam priznala, ali nisam èekala samo 10 minuta, èekala sam du¾e... pet puta du¾e. Bila sam uvrijeðena, bilo mi je ¾ao. Ne znam za¹to me ¾ivot tako ¹ibao, kako sam mogla nasjesti na foru jednog chatera i povjerovat mu da æe se pojavit? Kad sam do¹la kuæi, poslala sam mu mail i «zahvalila» mu ¹to se pojavio na Trgu, po¾eljela mu sreæu u ¾ivotu i to je valjda trebao biti kraj. Danas znam da nije trebao biti kraj i da je sve imalo savr¹enog smisla. Na kraju, za¹to sam se uopæe pjenila ¹to se nije pojavio u 17 h u tenisicama, krem levisicama i tamnoplavoj suothland jakni kad nismo slu¾beno potvrdili to. U neku ruku, dosta sam se glupo ponijela. Tjedan dana kasnije bila sam na tulumu kod prijateljice koja je slavila roðendan isti dan kada je i Igorov. Sjeæam se da su svi bili pijani i da sam se pitala ¹to radim tu; pitala sam se kako je Igor proveo svoj roðendan. Za ne¹to manje od mjesec dana bli¾ilo se Valentinovo. Sjeæam se da je bila srijeda. Vani je padala ki¹a i pokoja pahulja snijega. Ljudi su ¹etali okolo zagrljeni, noseæi ru¾e, mimoze. «Kako ¹ugavo romantièno» to je ono ¹to sam tada mislila. A ¹to drugo misli osoba koja na takav dan nema nikoga? Istina je da je bila atmosfera kakvu mo¾e¹ samo po¾eljeti. Toèno se sjeæam. Odsjaj svjetiljki na mokroj cesti i ploèniku, pahulje snijega koje ti se zaustavljaju na licu. ©to vi¹e htjeti, ¹to vi¹e ¾eljeti osim nekoga da ju usnama makne s tvog lica? Do¹la sam kuæi, napisala mail Igoru i ovaj put ja njemu poslala ru¾u. Napisala sam kako je Valentinovo u biti samo kiè. I nije li bit ljubavi da se osjeti da voli¹ svaki dan, a ne samo na Valentinovo? Sutradan smo se na¹li na chatu i o tome prièali. Èudno je kako smo se dobro razumjeli. Isprièavao se ¹to on meni nije èestitao Valentinovo. Kao da je trebao – bilo je dovoljno ¹to je bio tu, ¹to je netko razumio. Bilo je to vrijeme kada su poèeli snovi, ili bolje reèeno kada je Dinna postala svjesna da ih sanja. Od samog poèetka Igor mi je govorio o nekoj posebnoj ¾ici koju imam. Kakva ¾ica, pitala sam se tada. Pretjeruje. Ne znam koliko mi je puta na chatu postavio pitanje «Dinna, tko li te to toliko povrijedio?» Svi su bili oko mene i nisu to vidjeli, a on koji me nikada nije vidio, osjetio je to. «Ima ¾ena koje zakljuèaju srce poput dragog kamena.» A on me otkljuèavao malo po malo. Otvarala sam se polako, a isto tako on me osvajao. Iskrenost nas je povezivala, sve ¹to se moglo reæi, reèeno je. Saznala sam zbog èega je on izgubio vjeru u ljude, zbog èega je tu¾an, zbog èega mu moja ¾ica vraæa osmjeh na lice. Volio je, volio, a onda preko noæi je nestao njegov san. Ispalo je da je trebao biti tata, ali ne¹to nije ¹timalo. Oti¹ao je na pregled, on je ispao «krivac» za to i san mu se pretvorio u prazninu. Tada je bilo prvi put da sam zaplakala zbog njega. Ne zato ¹to sam ga ¾alila. Za¹to ga ¾aliti? On je èovjek, on ne treba sa¾aljenje, on treba razumijevanje i ljubav kao svi, ali ne treba sa¾aljenje. Tada sam vi¹e nego ikad do tad ¾eljela da ga zagrlim. Nikada mi nije bilo jasno kako u nekome preko noæi mo¾e nestati ljubav tako da se jednostavno okrene i ode. Zar je to ljubav? Zar ljubav nije u dobru i zlu? Zar ljubav nije jaèa od svega? Kako imati snage i otiæi kad nekog voli¹? ©to je vrijeme vi¹e odmicalo, sve smo se èe¹æe èuli mailom i na chatu. Ne znam pravi razlog zbog kojeg se nismo veæ tada vidjeli. Jo¹ uvijek se smje¹kam kad se sjetim njegove prièe o tome kako mi je kupovao McLarenovu kapu kad je bio u Imoli na F1. Bila sam tako sretan kad je prièao kako su on i Bojan birali kapu koja bi odgovarala crvenokosoj djevojci. Kad bi i¹ao negdje na utrku, nosio bi laptop sa sobom i javljao mi se. Èime sam ga zaslu¾ila, pitala sam se. U 6. mjesecu bila je nekakva fe¹ta u studentskom domu. Obeæale smo curama s faksa da æemo doæi pa smo oti¹le. Tamo sam nakon godinu dana srela Darija, deèka s kojim sam ne¹to mutila dok sam bila tamo u domu, znali smo skupa iæi na utakmice, ali nikada ni¹ta nije bilo. I ne znam kako smo ovaj put ostali sami i postrani. Nakon te veèeri postalo je oèito, ali nisam mogla ni sebi objasniti. Kako objasniti èinjenicu da dok te neki deèko, koji ti je jo¹ donedavno bio jako drag, ljubi ne osjeæa¹ ba¹ ni¹ta? Kako objasniti da se u tim trenucima pita¹ kako bi to izgledalo s nekim kog do tada nikada nisi ni vidjela? Eto, to je bilo ono ¹to mi se motalo po glavi. Iduæih dana odgaðala sam susret s Darijem. Morala sam uèiti, idem doma ovaj vikend i sliène fore. Èinjenica je da sam se osjeæala jadno i postiðeno. Ispalo je da sam ja koja je uvijek vjerovala u ljubav izigrala samu sebe. A i njega. Zato je to trebalo prekinuti. Oti¹la sam i rekla kako to nema smisla. Vidjela sam da mu nije svejedno pa sam se prvi put u ¾ivotu poslu¾ila ¾enskom podlo¹æu zbog koje se i danas mrzim. «Nema smisla, ionako se neæemo vidjeti preko ljeta. Ako na jesen bude¹ htio, mo¾emo se èuti.» Prvi put tako ne¹to iz mojih usta, a ponekad mi se èini da je sve ovo ¹to se sad de¹ava samo kazna za to. Kad je pro¹lo, na povratku u stan, poslala sam poruku Igoru da ne zna ¹to mi radi. Vjerojatno i nije znao. A kako bi uostalom mogao znati? Kako je mogao znati da veæ tada zami¹ljam kako æe izgledati susret s njim. Da veæ tada idem leæi i ma¹tam o njemu? Kako je mogao znati da sam bila tvrdi orah? Kada sam jo¹ uvijek bila na distanci, jo¹ uvijek u svom svijetu. Mo¾da da nisam odluèila da prièekamo sa susretom do jeseni, mo¾da bi bilo drugaèije. Kad sam to napisala na chatu, moglo se vidjeti da je pomalo razoèaran. A onda je napisao kako je mo¾da tako i pametnije. On æe ionako biti uvijek tu i èekati. «Ako sam èekao 2 godine, ¹to je onda jo¹ 2 mjeseca?» Iduæih dana oti¹ao je na more u Pulu. Tih dana dobila sam najljep¹e osjeæaje pretoèene u rijeèi. Kako je samo jasno shvaæao ono ¹to mu dugo nije reèeno, ali je napisano jo¹ dok je bio na ljetovanju. Prije samog puta bili smo na chatu. Otkrila sam mu se prvi put do kraja. Otkrila sam mu jedan od svojih snova. San o maloj uvali u kojoj smo sami; otkrila sam mu da ¾elim nauèiti roniti i skakati na glavu. Nekoliko dana kasnije, toènije drugi dan nakon ¹to je stigao u Pulu, prona¹ao je na¹u uvalu. Uvalu koja je osamljena, koja ima sjajan kamen s kojeg se mo¾e uèiti skakati na glavu. Tu je uvalu uèinio na¹om uvalom. Posadio je dunju u uvalu, uèinio je to za mene. Bilo je tako divno èuti to. Mo¾da sam se smje¹kala u slu¹alicu i progla¹avala ga luðakom, ali èinjenica je da je veæ tada bio duboko u srcu i da sam veæ tada odbrojavala dane do jeseni. Do dana kad æu ga napokon vidjeti. ®ivjela sam taj 9. mjesec od njegovog poziva do poziva. Ni¹ta mi nije imalo smisla, ni¹ta osim njega. èekala sam Igorove pozive da napune moje baterije, da izdr¾im do iduæeg poziva. Mami ni¹ta nije bilo jasno, otkud Igor. Tko je i za¹to me zove? Saznala je ne¹to kasnije. Do¹la je i ta jesen, dugo oèekivana jesen. Dani kad sam trebala vidjeti oèi èovjeka mog ¾ivota, svog deèka iz sna. izmeðu gu¾ve i buke na Trgu, tra¾ila sam ga pogledom, pitala samu sebe hoæu li ga prepoznati. Ispred mene, sa crvenom ru¾om u ruci, pojavio se mu¹karac svijetle kose u tamno plavoj ko¹ulji i trapericama sa onim èudnim sjajem u oku koji mi je bio poznat od nekud. Stajao je ispred mene i gledao me, nisam se mogla pomaknuti. ©utjeli smo nekoliko minuta. A onda smo krenuli jedno prema drugom. Tako smo se sna¾no zagrlili. Jo¹ i danas osjeæam taj èvrsti zagrljaj. Vrijeme je stalo u tom trenutku. Nikoga nije bilo, postojali smo samo mi. Sve ¹to sam osjeæala bile su hladne suze koje su mi se spu¹tale niz lice i toplina njegovih usana koja ih je brisala. poèeli su moji snovi. Nikada nisam jaèe osjeæala i nikada nije bilo jasnije da je on moja polovica. Svaka minuta bila je dio sna, svaki njegov uzdah bio je san, a svaki njegov pogled trenutak vjeènosti. Koliko smo samo puta u isto vrijeme izgovorili iste rijeèi, iste stvari èinili, poèeli smo pla¹iti sami sebe. Otkrivali smo jedno drugom snove i ¾elje, gradili svoje planove i crtali si buduænost; na¹u buduænost. Novu smo godinu doèekali sa toliko planova i ¾elja, prièao mi je kako æe me odvesti u Pulu u na¹u uvalu «tamo gdje ljubav poèinje», kako æe mi pokazati sva mjesta svojih djeèaèkih nesta¹luka tamo i kako æemo zajedno napisati moje ime na Dvojna vrata ispod teksta «Igor voli» koji je napisao prije puno godina. Tako je lijepo bilo sjediti u njegovom zagrljaju, slu¹ati ga kako di¹e i kako prièa; sve ¹to sam ikada sanjala bilo je tu. Njegov osmjeh, njegov dodir, njegov pogled, njegove usne u polutami sobe osvijetljene samo svjeæicama s bora. Predivno i na trenutke tako nestvarno, ali ipak je bio tu pored mene. Da anðeli s neba siðu i zatra¾e od mene da poðem s njima, a zauzvrat mi ponude dio tih trenutaka, prihvatila bih; «volim te» na njegovim usnama i sjaj njegova oka, to je dio sna, to je dio ¾ivota za koji se ¾ivi. Nitko se nije volio te noæi vi¹e nego mi i nitko nikada nije bio sretniji, nitko nikada nije bio toliko siguran u ljubav i nitko nikada nije ¾ivio svoje snove kao ¹to smo mi ¾ivjeli te noæi. Prvi ulazak u Novu godinu koji se razlikovao od svih prethodnih; on je bio tu, i samo je to bilo va¾no; prva na¹a zajednièka Nova godina. A onda je sve krenulo u krivom smjeru. Kao pokrenuta lavina poèeli su se buditi njegovi strahovi; upleli su se u na¹e snove i poèeli nas vuæi na dno. poèeli su se buditi aveti pro¹losti, strah od buduænosti; poèeo se mijenjati. poèeo me uvjeravati kako on nije za mene, kako zaslu¾ujem puno vi¹e od njega, kako mi nema pravo uskraæivati snove koji su mi prirodom dani i kako æu mu jednog dana kad budem imala dijete, koje mi on ne mo¾e dati, oprostiti. Rekao je da me previ¹e voli i da ne mo¾e biti sebièan i tra¾iti od mene da zbog njega ostavim neke snove, da zbog njega nikad ne ugledam dijete sa svojim pogledom i osmjehom. Moji poljupci i zagrljaji, moji pogledi nisu ga mogli uvjeriti da grije¹i. Samo je napisao poruku «Snovi pripadaju drugima» i oti¹ao. Vrijeme je otada stalo. Stalo je za mene, ali stoji i za njega. Kako ga uvjeriti da grije¹i? Kako mu pokazati da ga trebam i da nestajem bez njega? Naima se budim, osjeæam njegov dah na svojim usnama, okreæem se po krevetu i osjeæam se tako slabo. Stojim u mjestu sa na¹im snovima, ne mogu se pomaknuti; osjeæam njegove suze i grèeve srca dok je tra¾io od mene da ga pustim. Nestajem u ti¹ini, ¾ivim u trenucima na¹e pro¹losti i sanjam na¹e snove, nadam se da su jo¹ uvijek dio na¹e buduænosti. Tako mi je blizu, na momente se èini da èujem kako di¹e pored mene. Di¹emo isti zrak, hodamo ispod istog neba, dijele nas minute vremena, ali tako prokleto duge minute koje se èine da nikada neæe stati. U glavi se vraæaju na¹i trenuci, slike na¹ih snova, tako ¾ive i jasne kao dio stvarnosti. Jednom mi je na uho ¹apnuo kako sam ga uni¹tila za sve druge, kako æe postojati samo za mene. A vrijeme prolazi, ja stojim u mjestu i shvaæam kako ga nisam uni¹tila ja za sve druge ¾ene, uèinila je to ona prije mene. Jer da nije tako ja sada ovo ne bih pisala, jo¹ bi uvijek ¾ivjela svoju prièu i ¹aputala njemu na uho drugaèije rijeèi od ovih. I sve ¹to ¾elim je da me odvede u na¹u uvalu, tamo gdje je poèela na¹a ljubav, da mi se vrati onaj trenutak vjeènosti koji je trajao dok je on bio tu i da zauvijek ostanem u tom trenutku, da ostanem u snu, jedinom snu kojeg sanjam, a zove se Igor. Ne znam da li je ovo najljep¹a ljubavna prièa koju ste ikada èuli. Najljep¹u èeka nagrada, ali ne pi¹em zbog nagrade. Pi¹em jer sam svoju prièu htjela isprièati, podijeliti svoju ljubav i svoju tugu s nekim. To sam do sada uspjela samo s njim, ali je ¾ivot tako nepravedan, ispuni ti snove, a onda ih uzme u trenutku kad misli¹ da ih najèvr¹æe dr¾i¹. Ovo je prièa o ljubavi koja æe trajati vjeèno. Ovo je prièa o najèistijoj i najiskrenijoj ljubavi. Ova prièa neæe zavr¹iti toèkom na kraju reèenice, ovdje nije njen kraj. Uvijek je spominjao nekakvu ¾icu koju imam u sebi, koja me èini posebnom i drugaèijom od svih drugih. Istina, imam ¾icu u sebi. Zove se Igor. Ja sam svoju polovicu na¹la i nikada je neæu pustiti. Sve ¹to ¾elim da shvati i da prihvati; uvijek je govorio da ¾ene biraju. Ja sam odabrala. Stih jedne pjesme ka¾e «sve prave ljubavi su tu¾ne». Zar ba¹ sve moraju biti tu¾ne? |
|
Kategorija: Romantiène prièe - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
TEBE...
|
| Opis: Ti me pitas koga volim Evo da ti odgovorim Brzo citaj prva slova Evo tebi odgovora!!! |
|
Kategorija: Stihovi - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Ne |
| |
|
|
|
TEBI KOJI NIKAD NEÆE© ZNATI
|
| Opis: Nikada moja tugo neæe¹ znati kako mi je, neæe¹ saznati da su mi suze za tobom postale svakodnevnice. Polako i te¹ko se navikavam na bol koji je odkad sam tebe upoznala, postao svakodnevan u mome ¾ivotu, u kojem vi¹e nema ni trunke sreæe. Jedini smisao pronalazim u svojoj porodici koja je uvek uz mene kad ih trebam.., ali ni njoj ne mogu objasniti za¹to sam toliko tu¾na i povuèena u sebe.. Najlep¹e i najbolje se oseæam u kuæi, tad bar ne sreæem ljude i ne moram da pred njima glumim tu sreæu od koje nema ni traga a ni glasa. Taj osmeh koji tebi pokazujem, a kao i mnogima...je samo la¾ i gluma. Ne ¾elim da bilo ko sazna kako i koliko mnogo patim zbog tebe. Lak¹e mi je malo jer smo daleko, pa ti ne vidi¹ kako "propadam" zbog tebe! Tra¾ila sam od tebe tako malo, samo da me zavoli¹, pru¾ila ti svu svoju ljubav a zauzvrat dobila podsmeh tebe i tvojih drugova! Svima govorim da sam te zaboravila, da sam sreæna i bez tebe...to radim da im ne moram stalno odgovarati na pitanje "Kako ljubav?" “©ta ima sa Nenadom?" "Da li ga jo¹ voli¹?" Tim njihovim pitanjima stalno se vraæam u pro¹lost, setim te se stalno.., pa zato izbegavam da me to pitaju i govorim im da sam se ponovo zaljubila... da sam tek sad uvidela da si ti bio samo jedan hir i prolazna faza u mome ¾ivotu. Oni mi i poveruju i tako ja nastavljam da im prièam o toj "Novoj Osobi u mome ¾ivotu", i da mi ta osoba ¾ivot znaèi. Ali...oni ne znaju i neæe nikad od mene saznati da ja tebe iako me toliko povreðuje¹ nikad neæu zaboraviti a ni prestati voleti. Stranice dnevnika moga ¾ivota su prazne. Svi oni koji su mi potrebni (ovde mislim posebice na Tebe), nalaze se u tuðim ¾ivotima... a ¹to je najgore i svi oni koji æe doæi veæ su neèije ispisane stranice. Stranice dnevnika moga ¾ivota æe zauvek ostati bele sa taèkom na kraju neèega èega nikad nije ni bilo.... |
|
Kategorija: Ljubavne prièe - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 18 Februar 2007 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
tebi...
|
| Opis: Volim jednog djecka, vise nego zvjezdane noci, volim mu kosu smedzu i njegove smedze oci... |
|
Kategorija: Stihovi - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
Tu¾an nièiji psiæ
|
| Opis: Jedan ponedjeljak, poèetkom o¾ujka odveo me u trgovinu kuænih ljubimaca. Nemam psa, nemam maèku, ali nemam ni ljubav, pa ipak jedna me subota odvela u neki sexy shop. Noge me nekad vode na mjesta koja mi ni¹ta ne znaèe. Sam sam sebi na svijetu svoj. Imam samo sat. On mi nekad govori da sam previ¹e na nekom mjestu koje mi ni¹ta ne znaèi i da trebam otiæi na neku drugo koje mi znaèi jo¹ manje. Ponekad jedino po tome razlikujem vrijeme.
I u¹ao sam u tu trgovinu, a negdje iza je zavijao neki mali psiæ. Ne zanimaju me vitamini za maèke, ne zanimaju me gumene kosti za pse, a sve sam ih pomno promatrao dok je negdje iza tu¾no zavijao psiæ. Ne znam za¹to, ali sigurno me ne zanima ni odjeæa za trudnice, pa ipak se ponekad uhvatim kako minutama zurim u izlog. Nikad nisam vozio bicikl, pa ipak znam satima gledati djecu kako se voze na romobilima. Ne, ne poznajem sve svoje porive, ali neki od njih odveo me i u tu trgovinu. A tamo je negdje iza zavijao mali tu¾ni psiæ. U tom nekom neskladu volje i ¾elja sve sna¾nije je u mojoj glavi plakao tu¾ni nièiji psiæ. I taj tu¾no cviljenje biæa koje jo¹ nisam ni ugledao u meni je probudilo sve ono dotad potisnuto.
I tako sam, meðu svim tim la¾nim kostima, meðu smrdljivim zamorcima i mutnim ribicama, shvatio da postoji na ovom svijetu jo¹ netko usamljen kao ja. Jo¹ netko tu¾an i nièiji. Jednako sam, jednako tu¾an i jednako nièiji. I tog trenutka sam znao tko sam i ¹to je moja svrha. Taj psiæ bit æe moj! I vi¹e nikad neæe biti sam i nièiji! Imat æe mene! A ja, ja æu imati njega. I bit æu njegov i nikad vi¹e sam, i nikad vi¹e nièiji!
I tad sam bio spreman suoèiti se sa svojom sudbom. Koraknuo sam iza prljavih akvarija, a tamo je stajao... Tamo su stajale krletke. Velike krletke, jedna do druge, i sve prazne osim jedne. U sredi¹njoj je stajala velika crvena ara, krivila glavu i cviljela. Cviljela kao mali tu¾ni psiæ.
Pro¹le su minute dok sam poku¹avao shvatiti. Na posljetku sam pitao.
"Nikad nismo ni imali psiæa. Tako cvili otkad je do¹la. Tko zna od koga je to nauèila."
Tu¾an nièiji psiæ ni ne postoji. Ako je i postojao sad vi¹e sigurno ni nije tu¾an. I sigurno vi¹e nije nièiji. Svatko veæ ima nekoga. Ostalo je samo tu¾no zavijanje i zla papiga.
Pro¹le su jo¹ minute. Gledao sam joj crvena pera i mrzio je. A onda me moj sat sjetio da moram dalje. Predugo sam vremena izgubio tu. |
|
Kategorija: Ljubavna pisma - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 18 Februar 2007 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
Veseli Obucar
|
| Opis: Car koji je vladao u svom gradu zazeli da vidi i upozna kako zive ljudi u njegovoj carevini, pa jedne veceri se odjenu u obicno odijelo specificno za to vrijeme i podje svojim gradom. Zasatajao je pod prozorima mnogih kuca, ali nije zapazio nesto neobicno. Neko je brojao dnevni pazar, neko se svadjao sa porodicom, a neko opet naglas molio Boga za srecom. Onda car pod jednim prozorom zacuje smijeh. Zastade i oslusnu bolje. Iz kuce je dopirao smijeh odajuci veselu atmosferu unutra. Zacudi se car da neko ima zadovoljan i veseo u njegovom gradu, pa pokuca na vrata da upozna domacina. Covjek ga ljubazno primi i ponudi onim cime je raspolagao vec u kuci. Tako car dozna da je doticni obucar i da ne zivi nekim najboljim zivotom. Sve sto bi u toku dana zaradio, potrosio bi na sebe, zenu i djecu. Tako su svi bili zadovoljni i svaku vece se obucar veselio sa svojom porodicom ne misleci na tezak zivot oko sebe. Car se zahvali na gostoprimstvu za tu vece i vrati u svoj carski dvorac. Sutradan je gradjane docekalo iznenadjenje. Po carevoj naredbi toga dana su sve trgovine i zanatske radnje morale biti zatvorene. Ljudi su taj dan isli ulicom i u sebi proklinjali cara pitajuci se odakle mu takva glupa ideja da padne na pamet. Te veceri se car opet obuce u obicno odijelo i podje obucarevoj kuci. ''Da vidimo je li sada veseo kao sinoc'' razmisljao je on. Ali je i tada zacuo veseo zamor iz obucareve kuce bas kao i prethodne veceri. Zacudjen i pomalo uzrujan sto je opet sve isto, zakuca car opet na vrata. Obucar ga opet radosno primi i pocasti jelom i picem. ''Kako si uspio zaraditi za ovo danas'' upita car ''ako se ne varam, danas su sve radnje morale biti zatvorene''. ''Neka je proklet nas car'' rece obucar ''zbog njegovog ludog naredjenja umalo da ne uspijem nahraniti porodicu danas''. ''Pa kako si se snasao?'' zapita opet car. ''Lako'' veselo uzvrati obucar ''nekome bih nacijepao gomilu drva, nekome donio vode, a nekome okopao bastu i tako se zaradilo za danasnji dan''. I jos su tako malo veselo cavrljali dok se car opet nije zahvalio i otisao. Narednog jutra jos prije nego je obucar uspio otvoriti radnju dodjose carevi ljudi do njega i povedose ga sa sobom. Postavise ga da cuva carske odaje opasavsi ga macem. Tako je obucar cijeli dan prestojao tu sa macem, a navece ga poslase kuci rekavsi mu da i iduci dan mora biti na istom mjestu rano ujutru. Tako jadni obucar ode kuci umoran i gladan. Te veceri car opet izidje u uobicajenu setnju i odmah se zaputi obucarevoj kuci. Zanimalo ga je na kakvo ce raspolozenje naici kod njega ove noci. Zato se ne malo iznenadi kad opet iz kuce zacu poznati smijeh i veseo zamor kao i proteklih veceri. Car udje u kucu, a domacin ga primi najsrdacnije do sada. Car vidje bogatu trpezu na stolu kojoj se odmah pridruzi pohvalivsi gazdu. ''Izgleda da si danas odlicno zaradio u svojoj radnji za ovu obilnu veceru''. Obucar se veselo nasmija, pa mu isprica kako uopste nije ni otvorio radnju tog dana. ''Dali mi da cuvam carske prostorije citav dan i onda poslali kuci bez ijedne pare u dzepu'' pozali se obucar ''Jos mi nalozise da i sutra dodjem''. ''Pa kako si dosao do ovako bogate vecere danas'' upita car. Domacin se opet nasmija, pa rece kako je prodao mac koji su mu dali za dobre pare i kako mu je jos preostalo od toga. ''Pa kako ces sutra bez maca na strazu kod cara'' toboze zabrinuto upita car, obucar se tada veselo obrati zeni. ''Donesi mi moj rucni rad da pokazem prijatelju''. Zena mu tada donese mac od drveta. ''Evo sa ovim cu sutra na strazu'' rece i opet se nasmija od srca. ''Drska je kao sto vidis prava, a ostali drveni dio se i ne moze vidjeti kad ga metnem u korice''. Nasmija se car i pohvali obucara kako je zaista dosjetljiv covjek, a ovome je to bas prijalo. Kasnije se car oprosti i ode kuci. Narednog dana je obucar opet cuvao careve odaje. Oko podneva se iz prostorije zacuo ostar glas:''Strazar!Dolazi ovamo.'' Obucar udje i vidje cara s krunom na glavi kako sjedi u prijestolju. Lice mu je bilo dobrim dijelom zaklonjeno njegovom odorom tako da nije mogao uopste prepoznati svog vecernjeg gosta. Ispred cara je klecao njegov riznicar sav preplasen dok su ostale sluge nijemo posmatrali sta ce biti. ''Ovaj riznicar je iznevjerio moje povjerenje'' rece car obucaru ''ukrao je 1000 zlatnika iz moje kase. Zelim da mu ovog trena odsijeces glavu''. Jadni blagajnik je zapomagao uvjeravajuci cara da su svi zlatnici na broju, ali car ga nije slusao. '' Hocu da ga smjesta kaznis'' opet rece car obucaru strazaru ''odsijeci mu glavu''. Jadni obucar se nasao u gadnoj nevolji sada. Pokusa se izvuci, pa rece. ''Svijetli care, nije li kazna smrcu preostra za njega. Zar se ne biste smilovali i zatvorili ga u tamnicu da robija''. Ali je car bio neumoljiv.''Ne, onaj ko mene pokrade zasluzuje samo smrt. Sijeci mu glavu ako neces da i tvoja leti sa ramena''.Obucar se grdno uplasi ovih rijeci. Nije brinuo za riznicara koji se vec bio pomirio sa sudbinom. Samo bi dobio laksi udarac drvenim macem po vratu i nista vise. Brinuo je kako da sebe izvuce iz bezazlene situacije. Sad se radilo o njegovoj glavi. Zato dize glavu i rasiri ruke, pa glasno poce moliti:''O, blagi Boze ucini po pravdi u ovom nezeljenom casu. Ako ovaj covjek nije uopste kriv, onda ucini da se metal pretvori u drvo. Njega spasi od smrti, a mene od ubistva''. Tako izgovori i isuka drveni mac u koji svi pogledase u cudu ne vjerujuci svojim ocima. Onda se car nasmija grohotom i otkri lice:''Pa tebi covjek zaista nikako ne moze stati u kraj sa tvojom veselom naravi''. Onda dobro nagradi obucara i posla ga kuci da nastavi svoj obucarski posao i veseli zivot u kuci sa svojom porodicom." by Jasmin |
|
Kategorija: Bajke - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
Voljenom covjeku
|
| Opis: Pi¹em ti, a ti ce¹ po ko zna koji put citati rijeci tebi posvecene. Ovi listovi su najbolji svjedoci moje ljubavi, puni su mojih reci. Pisala sam prstom po zamagljenim staklima, stopalima po snegu, talasima po moru, zvjezdama po nebu, po svakom co¹ku kuda bih pro¹la... i jo¹ pi¹em. Znam da smo mi ono jedinstveno bice koje je Bog razdvojio na dvije jednake polovine. I ti to zna¹. Znam da zna¹. Zna¹ da znam. Pronalazi¹ moje rjeci svuda, i zna¹ da sam ja, dobro zna¹, cuje¹ ih dok slu¹a¹ ti¹inu, u pjesmama... Hiljadu ZASTO, nijedno ZATO, zbog toga! Da li ce¹ i ovaj put prepoznati "nas" u ovim redovima, ako nas uop¹te ima u ovom univerzumu. Hodam opijena i pricam ti kao da me mo¾e¹ cuti, a zidovi, moji vjerni ¹pijuni, upijaju svaku moju rjec. Ne mogu dalje, ne mogu bez tebe. Svake "na¹e" noci zgrci se tjelo od bola, zaboli ne¹to u meni, suze same krenu kao da su samo to i cekale... i vrisnula bih od bola kao ranjena zvjer, da me i sam Bog cuje ako postoji. Zovne¹ me ponekad, ali ni¹ta nije isto. Ti¹ina je medu nama. Zatvorim oci, po¾elim da sanjam, da spavam. Po¾elim tvoj osmjeh i kao nekada da cujem: "Jedina moja volim te" ili "Aha, i ja tebe isto", ali samo mukla ti¹ina para u¹i Mrzim! O, Bo¾e, kako je mrzim! Za¹to je ba¹ izmedu nas morala stati? Mrzim tu daljinu ¹to nas razdvaja, ¹to je stala izmedu nas da nas rastavi, da nas razdvoji. Mrzim ¹to smo to dozvolili, ¹to smo joj podlegli. Za¹to Bog razdvaja sve ono plemenito, lijepo, nje¾no? Cije li grijehe ja i ti ispa¹tamo, ljubavi? Pi¹em i pisacu dok me ima, dok postojim. Bio si i bice¹ ona moja polovina koju volim vise od svega na svijetu Voljela sam i voljecu tebe u meni, voljecu te na na¹im slikama, u pismima koja smo slali jedno drugom, u sjecanju... U sjecanju dok svi snovi nepostanu java. Dok nebudem ljubila tvoje usne da bi izlijecila oholu bolest koju lijece samo tvoje usne. Tad kad sve to nebude vise san i budes tu ,,voljecu te jos vise,, Cekam nase trenutke i radujem im se kao da ce biti i prvi i posljednji u zivotu. Znam da ce¹ skriveno plakati jer si me prepoznao, a mislio si da sam te zaboravila. Znaj, necu te nikad zaboraviti jer andeli s osmjehom sunca to ne zaslu¾uju. Znaj, nisam oti¹la i ova rjec je moja, i ova tuga i ova suza ¹to kvasi mi sad lice. Zna¹ li da si me ti spasio, ucinio me opet ¾ivom, pokrenuo novi zivot u meni? Zbog toga volim te i voljecu te vjecno. Kad pomislis da je sve izgubljeno,da zivot nema smisla,uradi ono sto i ja:Pomisli da negdje daleko postoji neko ko te zeli i voli. Ponekad se zapitam,dali ce moje suze samo godinama da se taloze? Dali ce ostati u mom srcu kao svjetlucavi biseri? Bilo sta da bude,sacuvace se uz uspomene na tebe. Ali ne da bi ih pogazio i krenuo dalje! Vec da bi ih se sjecao,i da zabole nekad kao sto bi mene boljele citav zivot. I opet kazem:Mrzim ovu daljinu,mrzim taj kraj svijeta gdje se nalazis i sve ovo nedokucivo. Nedozvoli da ovo bude samo Moj ili Tvoj san. VALENTIN je danas,oni koji se vole zajedno su,poklon je nevazan,a ja sjedim sama i pisem pisem.... Suza suzu stize.. Ali da nema boli, ne vjerujem ni da bi bilo ljubavi. Ne bi je znali cjeniti. Ponekad se pitam isto sto i Ti? Da li je zaista moguce da vrijeme stane kad boli Stane sve, osim boli same? >>>>>>>>VOLIM TE by SaBiNa |
|
Kategorija: Ljubavna pisma - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
Za ljubav mog zivota
|
| Opis: volim te ljubavi Sada kada imam tebe ljubavi moja netreba mi nista. Volim te odavde do neba i jos vise od toga. Hvala ti za sve, za svaku rijec, svaki poljubac, svaki dodir, svaki poklon. Hvala ti sto si izabrao mene da ja budem ta sretnica koja ce te imati cijeli zivot pored sebe. Mada ti mislis da si ti taj koji je najsretniji u svemu ovome jer imas mene, ja znam da je suprotno, ja sam mnogo sretnija. Ljubavi moja zaklinjem ti se da me prije tebe ni jedan momak nikada nije dotako, ti si prvi i posljedni nadam se. Ja te nikada necu ostaviti, nikada prevariti, i nikada vise nikome necu vjerovati osim tebi. Znam da sam te mnogo povrijedila kada sam drugima vjerovala umjesto da tebi vjerujem, ali oprosti mi i razumi me. Nezelim da te ikada izgubim, zelim da si uvjek tu pored mene jer te puno voli. ZIVJELA ZIVJELA LJUBAV KAZIMO SADA U GLAS PROKLETI PROKLETI BILI STI KOJI RASTAVE NAS. VOLIM TE CMOKAA "
by SaBiNa |
|
Kategorija: Ljubavna pisma - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
Za moju jedinu ljubav
|
| Opis: Ovo je pisemo bez adrese koje nece biti poslatko osobi kojoj je namijenjeno. Mozda ce ga on nekada procitati ali nece znati da je to njemu namijenjeno, ali imace osjecaj da je to slicno njegovom zivotu. Nisam te smjela voljeti ni zeljeti od samoga pocetka. To sam znala ali ja sam ti se radovala onako kako se zemlja ispucala od sunca raduje kisi. Voljela te kao sto dijete voli svoju igracku. I onda kada su svi putevi vodili ka tome da ti i ja nemamo sanse biti zajedno ja nisam odustala, ja sam se i dalje nadala. Pokusala sam da to sakrijem od svakoga a posebno od tebe. Znala sam cim te prestanem vidati zaboravicu te, i znam da bi tako i bilo da si me samo pustio da odem kako sam i dosla. Ali nisi i hvala ti za to;hvala ti sto si mi pokazao kako je biti voljen; hvala ti ljubavi sto je ona sada tvoja proslost a ja buducnost; hvala ti na svakom poklonu, na svakoj rijeci koja me je cinila toliko sretnom da sam mogla da poletim, ali ti mi nisi dao plaseci se da cu odletiti predaleko:)). I sada nakon svih patnji koje smo zajedno prosli sada sam najsretnija djevojka na svijetu jer imam tebe. Nedam te nikome ti si samo moj. Obecavam ti da cu ti ispuniti to sto me stalno pitas, hocu ljubavi vjeruj mi bicu samo tvoja, udacu se za tebe ali kada dode vrijeme za to. Obecavam ti da me nikada drugi muskarac nece dotaci, nemas razloga da budes ljubomoran, nemas razloga da se plasis ja te nikada necu prevariti evo zaklinjem ti se, zaklinjem ti se u svoju srecu koju znam da nemogu imati bez tebe. Znam ljubavi u svakoj vezi ima svade, ali samo jedno te molim nemoj me nikada prevariti. Ako me ikada prestanes voljeti slobodno mi to reci nemas razloga da mi lazes. Ako se plasis da ces me povrijediti vjeruj mi vise ceme povrijediti ako mi budes lagao. Ako ikada pomislis da je tvoja sreca kraj neke druge znaj ja te necu sprecavati u tome znam da ceme boljeti ali vjeruj mi vise bi me bolilo kada bi bio samnom samo radi toga sto ti je zao da me ostavis. Nadam se da se to nece desiti, nadam se da ces me uvjek voljeti kao sto me sada volis, nasa ljubav netreba nikada da prestane, treba samo svakim danom da bude sve jaca i jaca. Sada ljubavi treba da se cuvamo, i sam znas da su oko nas neprijatelji, ljudi koji zavide nasoj sreci ljudi koji te nevole, ali i nemoraju ja te volim dovoljno za sve. Jedino cega me je u ovome zivotu strah je pomisao da cu ostati bez tebe, bez tebe mi ni zivot netreba. Neka nam dragi Allaha pomogne da ostvarimo nase snove. Da ti rodim dvoje djece jednog muskarca i jednu djevojcicu. Djecaka koji de biti babin fudbaler, I djevojcicu koja ce biti mamina princeza:)) mozda ljudi misle da smo ludi ali nismo mi smo samo puni ljubavi I zelje da dozivimo dan kada cemo zivjeti samo jedno za drugo. VOLIM TE LJUBAVI NAJVISE NA SVIJETU.
by SaBiNa |
|
Kategorija: Ljubavna pisma - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
Za njega kojeg volim i uvijek cu
|
| Opis: Cao bebo, evo cekiram e-mail i normalno da nema nista od tebe....kada si se sjetio da bi mi ikada poslo nesto, nikada a i samo kada ti ja kazem i samo onda i dobijem i plus toje je prosle godine bilo, ni nesjecam se vise......nema nase romantike kosto je nekada bilo!!! --a zasto pitam se ija????? mozda ti vise nisam toliko draga ko napocetku i dok si me dobio i upeco onda tije svejedno imali romantiku ili ne ......in other words you don't care anymore like you used to. Ovo je jedno sto me brine .... no talking like we used to, no greetings, no e-mails, no nothing A i u zadnje vrijeme vise ne pricamo satima kosto smo prije radili, niti me zoves cesto a ni bas kada dodze ono tacno 9:00 p.m. nista vise nema.....a jos vise sam nesretna kada ti ono kazes da je dovoljne prije spavanja da se cujemo i to nakratko. A nesjecas se kada sam morala ustajati u 8:00 a.m. i nije mi bilo zao da ostanem do 12 ili 1 a.m. sa tobom da pricam, nije mi bilo zao ako moram ustati rano i ici u skolu i pratiti cas, jer mi je bilo stalo do tebe, nisam stijela da ti kazem hajmo spavati nego mije bilo drago sa tobom na phone pricati. A sada nezelis vise ni da pricamo od 9:00 p.m. do 11p.m.... stegne mi se grlo kada ovo pisem allahami, dodze mi da placem ali necu, zasto bi ????---ko da ce to nesto rijesiti!!!! I miss you sooo much a od tebe ovu rijec nisam cula i nesjecem se kada si mi zadnji puta to rekao. Od kada sam ti rekla da se ne pokazujem na cameri, nezelis vise nista ili tije svijedno da me gledas ko prije sto smo se gledali, izgleda da ti ni to vise ne interesuje..... a sta mi to govori????? Da me uopste nisi ni pozelio e to mi bas govori!!!!! (ako tije ovo smijesno--onda nemas pravi osjecaj za mene) Moram te naj manje 2-3 puta zvati da bi te dobila na phone i pitam se kako ga necujes i kako da negledas na mobilni imali ikakvih poruka od mene????>>>mozda ti nije stalo vise do mene, a mozda imas nekoga (nedaj boze to bi me ubilo) ali kada sve ovo sto pisem govori mi da vise nisi zainteresovan za mene ili ja sam ti se jednostavno ohladila!!!!! Neznam vise sta da pomislim uvijek sam ti bila preca od svega, cak i kada tvoji kazu idi spavaj a ti ostanes, cak kada tvoji jarani te zovu a ti prvo se ispricas samnom pa onda njih nazoves. A sada tije sve prece od mene, cak i kada si vani ispred svoje zgrade, znaci vise volis biti snjima i slusati njih nego samnom pricati na mobilni...... a ja jedva cekam da bude 9:00 p.m. pa da pricamo, a ti nakraju samo kazes zvacu te kada idem spavati. Cuj da se opustis i relax vani...ili ko bajgi da malo uzmes zraka....zar ti nije dovoljno sto si po cijeli dan vani i uzmas zraka ili tije to samo ono ko excuse zato sto neznas drugo sta reci. Nemogu da vjerujem da si reko da malo vani relax sa jaranima, pa zar ti nije fino kada pricas samnom, zar nisi tada relaxed.....ili ti sluzim nesto drugo......Bogami ti mislis da se ja hocu samo sa tobom da se svadzam nije to...evo zato sam ti bas ovo napisala da znas sto sam ljuta i radi cega. Ljubavi slusaj me dobro, ja tebe volim i ti to znas, volim te od svega i svaceka i ti si mi preci neko iko na svijetu....ali ja tebi izgleda nisam, jer imas uvijek nesto da radis kada trebas da pricas samnom. Allahami duso I love you sooo much ali sam tuzna cijeli dan kada neces da pricas samnom uvijek pomislim na ono naj gore allahami. Mislim sada da me bolje razumijes i zelim da bude ono ko prije sto je bilo izmedzu nas a ti znas dobro sta mislim.......... I love you with all my heart Tvoja samo ti znas koja…………… muahhhhhhhhhhh |
|
Kategorija: Ljubavna pisma - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
Zagrljaj tuge
|
| Opis: Prije nego sto pocnem pisati zeljela bi da imate strpljenja sa mnom, ovo mi je prvi put a cak sam i nova na ovoj stranici. Nadam se da ako budete imali strpljena pa dodjete do kraja mog texta da ce te shvatiti da mi stvarno nekad nemamo pojma koliko nam neko znaci dok ga/je ne izgubimo.. Sjedim u ovoj hladnoj sobi..trudim se, stvarno se trudim da shvatim. Ali ne ide. Uzalud je... Prolazeci preko starog drvenog mosta sjetim se tebe i tvojih rijeci.."volim te..znam da ne osjecas isto prema meni..znam..ali ja ne mogu bez tebe.. nikad necu moci bez tebe..ne zelim da budem nekad bez tebe.." a ja sam samo sutila. Tu ljubav ti nisam mogla uzvratiti. Bolile su me tvoje rijeci. Bila sam ljuta na samu sebe sto sam takva bila. "Ja cu uvijek biti tu za tebe..uvijek.." To sam ti rekla, i to je istina. Uvijek sam u tebi vidjela prijatelja, prijatelja koji ce uvijek biti tu kad mi bude potreban neko..kad mi bude potreban neko da podijelim s njim i radost i tugu... Bilo me je strah. Bilo me je strah zavoljeti nekoga. Bila sam mlada, zbunjena. Voljela sam njega. Neizmjerno ga voljela. Tebi sam o njemu pricala. O Boze kako sam samo mogla? Gdje mi je srce bilo? Bila sta da se desi uvijek si me pokusao utjesiti i smiriti govoreci mi da nam je sudjeno..meni i njemu..a ti si me volio. Gledao si me i govorio mi da cu uvijek imati mjesta u tvom srcu. Znala sam da me volis. Trudio si se pronaci put do mog srca. Na sve nacine. Ja sam samo sutila. I kada si bio tuzan i umoran od svega vise i kad ti je srce govorilo da me ostavis ti si ostao. Nadajuci se. Svakim danom. Bila sam sretna kada sam se pomirila s njim. Ostvario mi se san. Dugo sam cekala to. I ti si bio sretan. Sretan jer sam ja sretna bila. Jako si me zagrlio i rekao: "Bilo sta da se desi..ja sam uvijek tu za tebe.." Sutila sam, nisam ti htjela priznati da ni ne zelim da pomislim na to da tad izmedju mene i njega nece uspjeti. Molila sam Boga da tad ostanemo zajedno. I ostali smo. Ti si kraj mene idalje bio..nudio mi sve sto pozelim..sve sto bi ikad mogla pozeljeti kroz zivot..ljubav, srecu, sigurnost, sve. Ja sam ostala s njim. Jer sam ga voljela. Jer ga volim. Uvijek cu ga voljeti. On mi je prva ljubav bio. Jedina ljubav. Uvijek ce biti. Ti si znao za to. Bila sam iskrena, nisam ti htjela lagati. Rekao si da je tezak put do mog srca, ali ako ga neko pronadje, a dovoljna je samo jedna osoba, tada ne idem od nje. I nisam otisla. I boli me njegova proslost. Srce mi para. Ali volim ga. Ne zelim da ostanem bez njega. Ti si bio cist..ne dodirnut. Boli me ta istina. Nisam bila spremna poslije svega da ga ponovo zbog toga izgubim. Mada sam se od kako znam za sebe borila protiv tog djela. To nije za mene..ja znam svoje. Kako ironicno zar ne? Jedina osoba kojoj sam se nadala pokazala se da bude ono protiv cega sam se borila. Ali ja volim njega. Neizmjerno ga volim. Neopisivo. Ti..ti si poseban bio. Za mene nisi mrtav. Necu nikad prihvatiti to. Desilo se je prebrzo. Kazu: "Imala si srecu pa si se oprostila od njega" ..Srecu?? Zar je to sreca?? Mrzila sam tu noc. Sjedila sam kraj tebe..gledala tvoje blijedo lice i te tamne oci. Molio si me da odem. Da ne ostajem tu. Znao si. Osjecao si kako nestajes. Ali nisam htjela otici. Nije me niko mogao otjerati od tebe. Sjedila sam tu..milovala ti kosu..gutala suze i bol..tek onda sam vidjela sta gubim. A nisam bila spremna da to izgubim. Drzala sam te cvrsto za ruku i onda osjetila paniku. Jos jace sam je drzala i govorila.."molim te..ne..sve cu uraditi samo..ne.." Ali bilo je kasno..rekao si mi da se cuvam..da ostanem kakva jesam. I ona sol na mojim usnama je bolila..." |
|
Kategorija: Ljubavna pisma - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
Zasto
|
| Opis: Bili smo tako zaljubljeni, nisam nikog voljela kao tebe... Bio si mi prvi a i poslednji. Sve sam ti prastala jer sam te voljela i ako sam te izgubila, Znaj Ludo Volim Te I Jos! Zasto si me ostavio kad si mi najvise bio potreban? Zasto si drugoj srce ukrao samo da se vratis na mene? Jesam ti ponekad slagala ali uvijek sam se kajala i rekla sam ti istinu? Dragi, Samo da znas kako sam se osjecala kad sam te vidjela snjom! Probao si ljubomoru da ni doneses ali donjeo si mi tugu i Bol u srcu sto nikad nisam osjecala prije zbog momka! Nikad nisam ljubomorna bila a nikad necu ni biti, jer shvati da je to najgora stvar na svijetu. Sjecas li se kada si me pitao da se uzmemo za 7 godina i da ces me vjecno voljeti bilo skim bio. Dali Je to istini i dalje? Dali me volis onako kako si pricao? ili je ono sve bila laz? Ja neznam dali te volim ili da zelim onog prajatelja da imam sto sam nekad imala? ali volim te ipak kako bilo da bilo!! Vjeruj da ces mi uvijek u srcu ostati... Ali ako jedan dan MOGNE jedan djecko da mi opet spoj ovo srce u jedno i da me vise ne boli jako kada ti cujem glas! Volim te dragi mladosti moje i voljecu te vjecno samo to Znaj!! Tvoja Jedina *_*_*_*" |
|
Kategorija: Ljubavna pisma - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 07 Oktobar 2005 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
~ Sve Je Laz Samo Pusta Laz ~
|
| Opis: DANAS, KAD POGLEDAM IZA SEBE SHVATAM DA NISTA NIJE VECNO, ISKRENO. . TO MOGU RECI IZ SOPSTVENOG ISKUSTVA. , JER SAM JA VOLELA ISKRENO I TO MI JE TEK SADA SHVATAM DONELO MNOGO SUZA I NEPROSPAVANIH NOCI. PREVISE SAM VEROVALA LJUDIMA, MISLECI DA MI SVI ZELE DOBRO. KAD BI SE RAZOCARALA U NEKOG OPET BIH NALAZILA KRIVNJU U SEBI, JEDNOSTAVNO BILA SAM CAK I PREVISE ISKRENA I NEISKVARENA. . , SVE DOK NISAM DOZIVELA I OSETILA PRAVU BOL. TA BOL ZA MENE JE BILA NESTO STO ME JE PROMENILO IZ KORENA I UCINILO POTPUNO DRUGOM OSOBOM, KOJA VISE NE MARI NIZASTA. . NEKAD SE PITAM STA SAM JA TO ZGRESILA, PA SAM TO DOZIVELA. . , ALI ODGOVORA NEMA TO ZNAM. SVE ONO LEPO O CEMU SAM SANJALA, ZASTA SAM ZIVELA, U STA SAM VEROVALA, DRUGI SI MI ODUZELI, NE MARECI ZA MOJ BOL, MOJE SUZE. NIKO NIJE PITAO KAKO MI JE, KAKO CU TO PODNETI, SVI SU OTISLI, OSTAVSI ME DA PATIM . JA KOJA SAM VEROVALA U LJUBAV, I BILA JOJ ODANA, OSTALA SAM SAMA, A SVE ZATO JER SAM I PREVISE VOLELA, DAVAJUCI SVE, A ZAUZVRAT NE DOBIJAJUCI NISTA, PA NI REC 'IZVINI'. SADA GLEDAM STVARI DRUGACIJE, POTPUNO SAM DRUGA OSOBA, KOJA JE ZABORAVILA I KOJA VISE I NE PAMTI STA JE TO SRECA, A SVE ZBOG LJUDI U KOJE SAM BEZGRANICNO VEROVALA I KOJI SU MI PREDSTAVLJALI SVE. , E BAS TE OSOBE DOVELE SU ME DO DNA. ODUZELI SU MI LJUBAV MOG ZIVOTA, A PREDAMNOM SE PRETVARALI I JA IM VEROVALA. PUNO SAM SE RAZOCARALA , DA SAM SAMIM TIM I IZGUBILA VERU U LJUBAV, U LJUDE. TO JE TESKO RECI, ALI TAKO JE. . KO VOLI ISKRENO A NESRECNO, KO VERUJE LJUDIMA A RAZOCARA SE, ZNA KAKO JE TO, I MOZE DA ME SHVATI. DANAS, SVI MARE ZA SEBE, I NE BIRAJU SREDSTVA DA DODJU DO NECEG STO ZELE. TESKO MI JE, JER SAM TO OSETILA, JA KOJA NIKAD NIKOME NISAM LOSE POZELELA A NI UCINILA. . NAKON SVEGA JEDNA MERLINOVA PESMA KAZE SVE ;
SVE JE LAZ, SAMO PUSTA LAZ, SVE JE LAZ OSIM SMRTI. . . |
|
Kategorija: Ljubavne prièe - Ocjena: Prazno - Obnovljeno u: 18 Februar 2007 - Totalno aptera: 0 - Kompletirano: Da |
| |
|
|
|
|
|
|
|
Prie - Autor: SaBiNa
15C 
